melankòličan

prid. 〈G melankòlična; odr. melankòličnī, G melankòličnōg(a); ž. melankòlična, s. melankòlično; komp. melankolìčnijī〉 1. koji je tužan i potišten [melankolična osoba] 2. koji odražava tugu i potištenost [melankolično raspoloženje]; sin. nujan, sjetan

melankòličnōst

im. ž. 〈G melankòličnosti, I melankòličnošću/melankòličnosti〉 osobina onoga koji je melankoličan ili svojstvo onoga što je melankolično; sin. nujnost, sjetnost

melankòlija

im. ž. 〈G melankòlijē〉 1. psih. psihički poremećaj s depresijom kao glavnom značajkom 2. pren. stanje u kojemu se osjeća blaga tuga, čežnja ili sjećanje na što drago i lijepo ili na ono što je prošlo ili je izgubljeno; sin. sjeta

melankòlik

im. m. 〈G melankòlika, V melankòliče; mn. N melankòlici, G melankòlīkā〉 1. psih. osoba koja pati od melankolije 2. pren. osoba koja je tužna i neraspoložena

melànōm

im. m. 〈G melanóma; mn. N melanómi, G melanómā〉 med. zloćudni tumor tamnosmeđe boje koji se najčešće pojavljuje na koži

mèlem

im. m. 〈G mèlema; mn. N mèlemi, G mȅlēmā〉 ljekovita krema ili mast

mèlez

im. m. 〈G mèleza, V mèlezu; mn. N mèlezi, G mȅlēzā〉 v. mješanac

meliorácija

im. ž. 〈G meliorácijē; mn. N meliorácije, G meliorácījā〉 polj. poboljšavanje svojstava obradivoga tla odvodnjavanjem ili navodnjavanjem, krčenjem, zemljanim radovima i sl.

melòdija

im. ž. 〈G melòdijē; mn. N melòdije, G melòdījā〉 glazb. cjelovita glazbena misao, ritmički slijed tonova i stanka; sin. tema¹

melòdika

im. ž. 〈G melòdikē, DL melòdici; mn. N melòdike, G melòdīkā〉 glazb. manje puhaće glazbalo s klavijaturom

mȅlodiōzan

prid. 〈G mȅlodiōzna; odr. mȅlodiōznī, G mȅlodiōznōg(a); ž. mȅlodiōzna, s. mȅlodiōzno; komp. melodiòznijī〉 koji je pun melodije, skladnih tonova, koji je ugodna zvuka

mȅlodrama

im. ž. 〈G mȅlodramē; mn. N mȅlodrame, G mȅlodrāmā〉 kaz., knjiž. 1. 〈jd.〉 dramska književna vrsta koja ujedinjuje dramski tekst i glazbu 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

mȅlodramskī

prid. 〈G mȅlodramskōg(a); ž. mȅlodramskā, s. mȅlodramskō〉 koji se odnosi na melodramu

melògraf

im. m. 〈G melògrafa; mn. N melògrafi, G melògrāfā〉 osoba koja zapisuje narodne napjeve

melògrafkinja

im. ž. 〈G melògrafkinjē; mn. N melògrafkinje, G melògrafkīnjā〉 žena koja zapisuje narodne napjeve

membrána

im. ž. 〈G membránē; mn. N membráne, G membránā〉 1. tanka napeta površina; sin. opna, ovoj, ovojnica 2. anat. tanko tkivo koje što obavija [slušna ~] 3. biol. djelomično propusna ovojnica 4. tehn. tanka pregrada koja prenosi titraje [~ zvučnika]

memoári

im. pl. t. s. 〈G memoárā〉 knjiga sjećanja i uspomena, zapisi o događajima kojima je autor bio suvremenik ili u kojima je osobno sudjelovao

mèmōrija

im. ž. 〈G mèmōrijē; mn. N mèmōrije, G mèmōrījā〉 1. v. pamćenje 2. inform. dio računala na koji se pohranjuju podatci [radna ~; vanjska ~]

mèmōrījskī

prid. 〈G mèmōrījskōg(a); ž. mèmōrījskā, s. mèmōrījskō〉 koji se odnosi na memoriju [memorijska sabirnica]

memorírati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. memòrīrām, 3. l. mn. memorírajū, imp. memòrīrāj, aor. memorírah, imperf. memòrīrāh, prid. r. memorírao, prid. t. memòrīrān〉 1. v. pamtiti 2. v. upamtiti, zapamtiti

mȅnadžer

im. m. 〈G mȅnadžera, V mȅnadžeru; mn. N mȅnadžeri, G mȅnadžērā〉 1. osoba koja se bavi menadžmentom u tvrtkama, trgovačkim društvima i ustanovama 2. osoba koja zastupa sportaša ili umjetnika

mȅnadžerica

im. ž. 〈G mȅnadžericē; mn. N mȅnadžerice, G mȅnadžerīcā〉 1. žena koja se bavi menadžmentom u tvrtkama, trgovačkim društvima i ustanovama 2. žena koja zastupa sportaša ili umjetnika

mȅnadžeričin

prid. 〈G mȅnadžeričina; ž. mȅnadžeričina, s. mȅnadžeričino〉 koji pripada menadžerici

mènadžment

im. m. 〈G mènadžmenta〉 učinkovito upravljanje suradničkim skupinama kako bi se postigli željeni poslovni rezultati

mȅne

os. zam. 〈GA〉 v. pod ja

mènī

im. m. 〈G menìja; mn. N menìji, G meníjā〉 v. jelovnik

mȅni

os. zam. 〈DL〉 v. pod ja

meningìtis

im. m. 〈G meningìtisa〉 med. virusna upala mozga i moždanih ovojnica

mènisk

im. m. 〈G mèniska; mn. N mènisci, G mȅnīskā〉 med. polukružna hrskavica koja se nalazi u zglobu

menopàuza

im. ž. 〈G menopàuzē〉 med. prestanak mjesečnice koji se događa u razdoblju klimakterija te označuje prestanak plodnosti žene

menóra

im. ž. 〈G menórē; mn. N menóre, G menórā〉 židovski svijećnjak sa sedam krakova, svaki krak simbolizira jedan dan u stvaranju svijeta

menstruácija

im. ž. 〈G menstruácijē; mn. N menstruácije, G menstruácījā〉 med. v. mjesečnica

menstruácījskī

prid. 〈G menstruácījskōg(a); ž. menstruácījskā, s. menstruácījskō〉 koji se odnosi na menstruaciju [~ ciklus]; sin. (menstrualni)

mȅnstruālnī

prid. 〈N mȅnstruālnōg(a); ž. mȅnstruālnā, s. mȅnstruālnō〉 v. menstruacijski

mȇnta

im. ž. 〈G mȇntē; mn. N mȇnte, G mȇntā〉 v. metvica

mèntālnī

prid. 〈G mèntālnōg(a); ž. mèntālnā, s. mèntālnō〉 koji se odnosi na um, svijest, duh, odnosno na intelektualne i psihičke doživljaje

mèntōl

im. m. 〈G mentóla; mn. N mentóli, G mentólā〉 kem. alkohol u obliku bezbojnih kristalnih iglica koji se nalazi u ulju metvice, proizvodi se i umjetno, a upotrebljava se u farmaciji, kozmetici i prehrambenoj industriji

menùet

im. m. 〈G menuèta; mn. N menuèti, G menuétā〉 glazb. 1. glazbena skladba, dio sonate ili simfonije 2. umjereno brz ples u tročetvrtinskoj mjeri, francuski dvorski ples u 17. st.

mȅnza

im. m. 〈G mȅnzē; mn. N mȅnze, G mȇnzā/mȅnzī〉 ugostiteljski objekt s niskim cijenama namijenjen određenoj skupini [radnička ~; studentska ~]

menzúra

im. ž. 〈G menzúrē; mn. N menzúre, G menzúrā〉 posuda s ljestvicom za mjerenje obujma tekućina

menjšèvīčkī

prid. 〈G menjšèvīčkōg(a); ž. menjšèvīčkā, s. menjšèvīčkō〉 koji se odnosi na menjševike; ant. boljševički

menjšèvīk

im. m. 〈G menjševíka, V mȅnjševīče; mn. N menjševíci, G menjševíkā〉 pov. pripadnik umjerene frakcije Ruske socijaldemokratske radničke partije; ant. boljševik

menjševìkinja

im. ž. 〈G menjševìkinjē; mn. N menjševìkinje, G menjševìkīnjā〉 pov. pripadnica umjerene frakcije Ruske socijaldemokratske radničke partije; ant. boljševikinja

menjševìzam

im. m. 〈G menjševìzma〉 pov. umjerena frakcija Ruske socijaldemokratske radničke partije; ant. boljševizam

meridìjān

im. m. 〈G meridijána; mn. N meridijáni, G meridijánā〉 astr., zem. zamišljena polukružnica koja spaja Zemljine polove, a okomito siječe polutnik i usporednice [nulti ~]; sin. podnevnik

Mèrkūr

im. m. 〈G Merkúra〉 astr. prvi planet Sunčeva sustava, planet najbliži Suncu

mèsār

im. m. 〈G mesára, V mȅsāru/mȅsāre; mn. N mesári, G mesárā〉 obrtnik koji obrađuje i prodaje meso

mesárev

prid. 〈G mesáreva; ž. mesáreva, s. mesárevo〉 koji pripada mesaru; sin. mesarov

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga