gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhāđām, 3. l. mn. poháđajū, imp. pòhāđāj, aor. poháđao, imperf. pòhāđāh, prid. r. poháđao, prid. t. pòhāđān〉 1. biti uključen u kakav obrazovni program ili kakvu slobodnu aktivnost [~ nastavu]; sin. polaziti 2. v. pohoditi

im. s. 〈G pȍhānja〉 stavljanje komada mesa ili povrća u brašno, jaja i krušne mrvice i njegovo pripremanje za prženje; sin. pohanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhārām, 3. l. mn. pohárajū, imp. pòhārāj, aor. pohárah, prid. r. pohárao, prid. t. pòhārān〉 pretvoriti u pustoš, uništiti sve što je vrijedno i važno [Rat je poharao zemlju.]; sin. opustošiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍhām, 3. l. mn. pȍhajū, imp. pȍhāj, aor. pȍhah, imperf. pȍhāh, prid. r. pȍhao, prid. t. pȍhān〉 razg. staviti/stavljati komad mesa ili povrća u brašno, jaja i krušne mrvice i tako pripremiti za prženje; sin. panirati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhitām, 3. l. mn. pòhitajū, imp. pòhitāj, aor. pòhitah, prid. r. pòhitao〉 početi hitati, brzo krenuti kamo ili prema komu [~ majci u susret]; sin. pohrliti

im. ž. 〈G pȍhlepē〉 osobina onoga koji želi i nastoji dobiti više nego što mu pripada ili što zaslužuje, koji se ne može zadovoljiti; sin. lakomost, nezasitnost

prid. 〈G pȍhlēpna; odr. pȍhlēpnī, G pȍhlēpnōg(a); ž. pȍhlēpna, s. pȍhlēpno; komp. pohlèpnijī〉 1. koji želi i nastoji dobiti više nego što mu treba ili pripada, koji se ne može zadovoljiti; sin. lakom, nezasitan 2. koji odražava da tko želi i nastoji dobiti više nego što mu treba ili pripada

pril. 〈komp. pohlèpnijē〉 na pohlepan način, tako da se stalno želi i nastoji dobiti više nego što se zaslužuje [~ jesti]; sin. lakomo, nezasitno

im. ž. 〈G pȍhlēpnosti, I pȍhlēpnošću/pȍhlēpnosti〉 osobina onoga koji je pohlepan; sin. lakomost, nezasitnost

im. m. 〈G pòhoda; mn. N pòhodi, G pȍhōdā〉 pokret vojske koja ide u osvajanje [ratni ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhodīm, 3. l. mn. pòhodē, imp. pohòdi, aor. pohòdih, imperf. pòhođāh, prid. r. pohòdio, prid. t. pòhođen〉 otići/ići u pohod, obići/obilaziti koga ili što [~ rodni kraj; ~ sveta mjesta]; sin. (pohađati)

im. ž. 〈G pòhotē〉 neumjerena spolna želja

prid. 〈G pòhotna; odr. pòhotnī, G pòhōtnōg(a); ž. pòhotna, s. pòhotno〉 koji osjeća pohotu

im. ž. 〈G pòhotnicē; mn. N pòhotnīce, G pòhotnīcā〉 pohotna žena

prid. 〈G pòhotničina; ž. pòhotničina, s. pòhotničino〉 koji pripada pohotnici

im. m. 〈G pòhotnīka, V pòhotnīče; mn. N pòhotnīci, G pòhotnīkā〉 pohotna osoba

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhrānīm, 3. l. mn. pòhrānē, imp. pohráni, aor. pohránih, prid. r. pohránio, prid. t. pòhrānjen〉 spremiti što na kakvo mjesto kako bi ostalo sačuvano za kasniju uporabu [~ dokumente u arhiv; ~ novac u sef; ~ pisma]; vidski parnjak: pohranjivati

im. s. 〈G pohranjívānja〉 spremanje čega na kakvo mjesto kako bi ostalo sačuvano za kasniju uporabu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pohrànjujēm, 3. l. mn. pohrànjujū, imp. pohrànjūj, aor. pohranjívah, imperf. pohrànjīvāh, prid. r. pohranjívao, prid. t. pohrànjīvān〉 spremati što na kakvo mjesto kako bi ostalo sačuvano za kasniju uporabu [~ dokumente u arhiv; ~ novac u sef; ~ pisma]; vidski parnjak: pohraniti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhrlīm, 3. l. mn. pòhrlē, imp. pohr̀li, aor. pohr̀lih, prid. r. pohr̀lio〉 brzo krenuti kamo ili prema komu [~ majci u susret]; sin. pohitati

im. ž. 〈G pȍhvalē; mn. N pȍhvale, G pȍhvālā〉 pismeno ili usmeno priznanje za učinjeno djelo, postupak ili uspjeh u čemu; sin. hvala zast.; ant. pokuda

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhvālīm, 3. l. mn. pòhvālē, imp. pohváli, aor. pohválih, prid. r. pohválio, prid. t. pòhvāljen〉 uputiti komu pohvalu za što [~ dijete]; ant. prekoriti, ukoriti • pohváliti (se) 〈prijel.〉 obavijestiti koga o kakvu uspjehu, dobitku itd. [Pohvalio je njezinu marljivost.; Pohvalio se dobrim rezultatima na ispitu.]

prid. 〈G pȍhvālnōg(a); ž. pȍhvālnā, s. pȍhvālnō〉 koji se odnosi na pohvalu

im. ž. 〈G pȍhvālnicē; mn. N pȍhvālnice, G pȍhvālnīcā〉 1. javno pismeno priznanje [školska ~] 2. knjiž. a. 〈jd.〉 lirska pjesnička književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se na svečan način koga slavi b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòhvatām, 3. l. mn. pòhvatajū, imp. pòhvatāj, aor. pòhvatah, prid. r. pòhvatao, prid. t. pòhvatān〉 hvatajući prikupiti [~ odbjegle piliće]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pȍigrām se, 3. l. mn. poìgrajū se, imp. poìgrāj se, aor. poìgrah se, prid. r. poìgrao se〉 1. provesti kratko vrijeme u igri [~ s djetetom] 2. izraziti što ili napraviti što slobodnije, zabavnije, na način koji nije uobičajen [~ bojama; ~ riječima]; vidski parnjak: poigravati se 3. pren. namjerno iskoristiti koga ili što [~ čijim povjerenjem; ~ s prijateljem]; vidski parnjak: poigravati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. poìgrāvām se, 3. l. mn. poigrávajū se, imp. poìgrāvāj se, aor. poigrávah se, imperf. poìgrāvāh se, prid. r. poigrávao se〉 1. izražavati što ili praviti što slobodnije, zabavnije, na način koji nije uobičajen [~ bojama; ~ riječima] 2. pren. namjerno iskorišćivati koga ili što [~ čijim povjerenjem; ~ s najboljim prijateljem]; vidski parnjak: poigrati se

im. s. 〈G pòimānja; mn. N pòimānja, G pòimānjā〉 1. spoznavanje biti, smisla ili značenja čega; sin. razabiranje, razumijevanje, shvaćanje 2. imanje vlastite spoznaje o kome ili čemu 3. fil. logično povezivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòimām/pòimljēm, 3. l. mn. pòimajū/pòimljū, imp. pòimāj/pòimlji, aor. pòimah, imperf. pòimāh, prid. r. pòimao, prid. t. pòimān〉 1. spoznavati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. razabirati, razumijevati, shvaćati 2. imati vlastitu spoznaju o kome ili čemu [~ Boga] 3. fil. logično povezivati [~ sudove]; vidski parnjak: pojmiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. poìspadā, 3. l. mn. poìspadajū, aor. 3. l. jd. pȍispadā, prid. r. poìspadao〉 ispasti redom, ispasti u velikome broju [Svi igrači su poispadali.; Poispadali su mi zubi.]

im. s. 〈G poistovjećívānja〉 osjećaj istovjetnosti ili velike sličnosti s kim ili čim [~ s likom iz književnoga djela]; sin. identifikacija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poistovjèćujēm, 3. l. mn. poistovjèćujū, imp. poistovjèćūj, aor. poistovjećívah, imperf. poistovjèćīvāh, prid. r. poistovjećívao, prid. t. poistovjèćīvān〉 doživljavati koga ili što kao koga ili što drugo, smatrati koga istovjetnim komu [~ glumca s ulogom; ~ glupost sa zlobom; ~ se s likom iz romana]; sin. (identificirati); vidski parnjak: poistovjetiti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poistòvjetīm, 3. l. mn. poistòvjetē, imp. poistòvjeti, aor. poistòvjetih, prid. r. poistòvjetio, prid. t. poistòvjećen〉 doživjeti koga ili što kao koga ili što drugo, smatrati koga istovjetnim komu [~ glumca s ulogom; ~ glupost sa zlobom; ~ se s likom iz romana]; sin. (identificirati); vidski parnjak: poistovjećivati ( se)

im. s. 〈G pojàčala; mn. N pojàčala, G pojàčālā〉 tehn. uređaj koji pojačava snagu nekoga signala

im. s. 〈G pojačánja; mn. N pojačánja, G pojačánjā〉 nove i svježe snage [dovesti ~ na bojište; dovesti ~ u nogometnu momčad]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pojàčām, 3. l. mn. pojàčajū, imp. pojàčāj, aor. pojàčah, prid. r. pojàčao, prid. t. pȍjačān〉 1. učiniti koga ili što jačim ili otpornijim, povećati čiju snagu, djelovanje ili učinak [~ mlaz vode; ~ obranu; ~ rasvjetu; ~ zbor novim glasovima] 2. učiniti zvuk čega glasnijim [~ radio; ~ razglas]; ant. stišati, utišati; vidski parnjak: pojačavati

im. s. 〈G pojačávānja〉 1. činjenje koga ili čega jačim ili otpornijim, povećavanje čije snage, djelovanja ili učinka 2. činjenje glasnijim; sin. poglašnjavanje; ant. stišavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pojàčāvām, 3. l. mn. pojačávajū, imp. pojàčāvāj, aor. pojačávah, imperf. pojàčāvāh, prid. r. pojačávao, prid. t. pojàčāvān〉 1. činiti koga ili što jačim ili otpornijim, povećavati čiju snagu, djelovanje ili učinak [~ mlaz vode; ~ obranu; ~ rasvjetu; ~ zbor novim glasovima] 2. činiti zvuk čega glasnijim [~ radio; ~ razglas]; sin. poglašnjavati; ant. stišavati; vidski parnjak: pojačati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòjadām se, 3. l. mn. pòjadajū se, imp. pòjadāj se, aor. pòjadah se, prid. r. pòjadao se〉 iznijeti komu svoj problem

im. m. 〈G pójma; mn. N pójmovi, G pójmōvā〉 zamisao koja sadržava bitna svojstva čega [~ ljubavi; ~ škole] ♦ nemati pojma ne znati ništa, biti potpuno neupućen; ubiti koga u ~ neugodno iznenaditi koga, preneraziti (zaprepastiti) koga

im. m. 〈G pȍjāsa; mn. N pȍjasovi/pȍjāsi, G pȍjāsōvā/pȍjāsā〉 1. 〈mn. pȍjasovi〉 najuži dio tijela koji se nalazi između prsa i bedara; sin. pas, struk 2. 〈mn. pȍjasovi〉 dug, uzak komad tkanine ili kože kojim se veže odjeća u struku [svileni ~]; sin. (pas), remen 3. zem. 〈mn. pȍjāsi〉 dio Zemljine površine s određenim svojstvima [suptropski~; tropski ~] ♦ stegnuti ~ (remen), usp. remen

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòjasnīm, 3. l. mn. pòjasnē, imp. pojàsni, aor. pojàsnih, prid. r. pojàsnio, prid. t. pòjašnjen〉 učiniti što jasnijim; vidski parnjak: pojašnjavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pojàšnjāvām, 3. l. mn. pojašnjávajū, imp. pojàšnjāvāj, aor. pojašnjávah, imperf. pojàšnjāvāh, prid. r. pojašnjávao, prid. t. pojàšnjāvān〉 činiti što jasnijim; vidski parnjak: pojasniti

im. ž. 〈G pȍjatē; mn. N pȍjate, G pȍjātā〉 pokr. poljska kućica

im. ž. 〈G pȍjavē; mn. N pȍjave, G pȍjāvā〉 1. događaj u prirodi ili društvu koji se može uočiti ili opaziti [prirodna ~; ~ duhova] 2. oblik u kojemu se što pojavljuje ili otkriva, koji se može vidjeti [ženska ~; lijepa ~] 3. iznenadan dolazak koga ili nastanak čega [~ policije]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòjāvīm se, 3. l. mn. pòjāvē se, imp. pojávi se, aor. pojávih se, prid. r. pojávio se〉 1. doći na vidljivo mjesto ili biti na vidljivu mjestu [~ na naslovnici]; sin. izići 2. 〈3. l.〉 a. početi postojati, biti na početku [Pojavila se kriza.; Proljeće se opet pojavilo.]; sin. nastati; ant. iščeznuti, nestati b. postati primjetnim ili vidljivim [~ u daljini; ~ iz tame]; ant. iščeznuti, izgubiti se v. pod izgubiti, nestati; vidski parnjak: pojavljivati se

im. s. 〈G pojavljívānja〉 1. dolazak na vidljivo mjesto ili bivanje na vidljivu mjestu; sin. pokazivanje 2. početak postojanja, bivanje na početku; sin. nastajanje; ant. iščezavanje, nestajanje 3. postajanje uočljivim; ant. iščezavanje, nestajanje 

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pojàvljujēm se, 3. l. mn. pojàvljujū se, imp. pojàvljūj se, aor. pojavljívah se, imperf. pojàvljīvāh se, prid. r. pojavljívao se〉 1. dolaziti na vidljivo mjesto ili biti na vidljivu mjestu [~ na naslovnicama]; sin. izlaziti 2. 〈3. l.〉 počinjati postojati, biti na početku [Ljubav se pojavljuje iznenada.]; sin. nastajati 3. postajati primjetnim ili sve više vidljivim [~ u daljini]; ant. gubiti se v. pod gubiti, iščezavati, nestajati; vidski parnjak: pojaviti se