im. m. 〈G pòstānka; mn. N pòstānci, G pòstanākā〉 trenutak u kojemu se što pojavljuje [~ života]; sin. nastanak, početak, rođenje pren., začetak pren.; ant. konac², kraj, nestanak, svršetak, završetak

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstanēm, 3. l. mn. pòstanū, imp. pòstani, aor. pòstah/pòstadoh, prid. r. pòstao〉 1. početi biti čime [~ predsjednikom] 2. iz jednoga oblika ili stanja doći u drugi oblik ili stanje [Od gusjenice će postati leptir.] 3. dobiti novu ulogu, funkciju i sl. [Postat ćeš otac na proljeće.]; vidski parnjak: postajati

im. m. 〈G pȍstāva; mn. N pȍstāvi, G pȍstāvā〉 izbor izložaka u galeriji ili muzeju [stalni muzejski ~]

im. ž. 〈G pòstavē; mn. N pòstave, G pȍstāvā〉 1. sp. sastav i raspored igrača u igri 2. kaz. raspored glumaca u izvedbi kojega djela

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstavīm, 3. l. mn. pòstavē, imp. pòstavi, aor. pòstavih, prid. r. pòstavio, prid. t. pòstavljen〉 1. staviti na određeno mjesto [~ kamen temeljac]; sin. položiti 2. dovesti koga na određeno mjesto u službi [~ ravnatelja škole] 3. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ pitanje v. upitati; ~ dijagnozu v. dijagnosticirati; ~ uvjete v. uvjetovati; ~ zahtjev v. zatražiti; vidski parnjak: postavljati

im. ž. 〈G pòstāvkē, DL pòstāvci; mn. N pòstāvke, G pòstavākā/pòstāvkā/pòstāvkī〉 tvrdnja koju tko dokazuje ili brani; sin. (teza)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstavljām, 3. l. mn. pòstavljajū, imp. pòstavljāj, aor. pòstavljah, imperf. pòstavljāh, prid. r. pòstavljao, prid. t. pòstavljān〉 1. stavljati na određeno mjesto [~ kamen temeljac]; sin. polagati 2. dovoditi koga na određeno mjesto u službi [~ ravnatelje škola] 3. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ pitanje v. pitati; ~ dijagnozu v. dijagnosticirati; ~ uvjete v. uvjetovati; ~ zahtjev v. zahtijevati; vidski parnjak: postaviti

im. ž. 〈G pȍsteljē; mn. N pȍstelje, G pȍstēljā〉 poet. dio namještaja na kojemu se leži, spava ili odmara [bračna~; dječja ~]; sin. krevet ♦ biti (ležati) na smrtnoj postelji umirati; biti vezan (prikovan) za postelju ležati bolestan (nepokretan) u krevetu

im. ž. 〈G pȍsteljicē; mn. N pȍsteljice, G pȍsteljīcā〉 1. um. mala postelja 2. anat. privremeni organ u maternici u kojemu se razvija plod; sin. (placenta, plodva)

im. ž. 〈G posteljìnē; mn. N posteljìne, G posteljínā〉 rublje ili oprema za postelju

pril. → postupno

im. m. 〈G pòstera, I pòsterom; mn. N pòsteri, G pȍstērā〉 v. plakat

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstignēm, 3. l. mn. pòstignū, imp. pòstigni, aor. pòstigoh, prid. r. pòstigao, prid. t. pòstignūt, pril. p. pòstigāvši〉 uspjeti u onome za čim se teži, doći do onoga u što se uložio trud [~ cilj; ~ uspjeh; ~ veći gospodarski rast]; sin. ostvariti, ( postignuti); vidski parnjak: postizati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstīdīm, 3. l. mn. pòstīdē, imp. postídi, aor. postídih, prid. r. postídio, prid. t. pòstīđen〉 pobuditi u koga osjećaj stida zbog kakva neprimjerena postupka, učiniti da se počne stidjeti; sin. posramiti, zastiditi

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. postídīm se, 3. l. mn. postídē se, aor. postídjeh se, prid. r. m. postídio se, ž. postídjela se, s. postídjelo se, mn. postídjeli se〉 osjetiti stid zbog kakva neprimjerena postupka, početi se stidjeti; sin. posramiti se v. pod posramiti, zastidjeti se

im. s. 〈G postignúća; mn. N postignúća, G postignúćā〉 ono što je postignuto; sin. dostignuće

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstignēm, 3. l. mn. pòstignū, imp. pòstigni, aor. pòstignuh, prid. r. pòstignuo, prid. t. pòstignūt, pril. p. pòstignūvši〉 v. postići

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstīm, 3. l. mn. pòstē, imp. pòsti, aor. pòstih, imperf. pòšćāh, prid. r. pòstio〉 ustezati se od jela i pića, držati post [~ petkom; ~ tijekom korizme]

im. s. 〈G pòstizānja〉 uspijevanje u onome za čim se teži, dolaženje do onoga u što se uložio trud; sin. ostvarivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstižēm, 3. l. mn. pòstižū, imp. pòstiži, aor. pòstizah, imperf. pòstizāh, prid. r. pòstizao, prid. t. pòstizān〉 uspijevati u onome za čim se teži, dolaziti do onoga u što se uložio trud [~ uspjehe; ~ ciljeve]; sin. ostvarivati; vidski parnjak: postići

im. m. 〈G postmodernìzma〉 umj. umjetničko razdoblje u drugoj polovici 20. stoljeća koje se pojavljuje kao reakcija na modernizam, ali i kao njegov nastavak, označuje ga različitost oblika i stilova, miješanje različitih stilova i dijalog s prošlošću

pril. stoti dio kojega broja [Cijena nafte pala je za 2,34 ~.]

prid. 〈G póstojāna; odr. póstojānī, G póstojānōg(a); ž. póstojāna, s. póstojāno; komp. postojànijī〉 1. koji ne gubi svoja svojstva [postojana boja] 2. koji ne mijenja svoja mišljenja i načela [postojana osoba] 3. koji odražava nepromjenjivost i stabilnost [postojano mišljenje]; ant. nepostojan

im. ž. 〈G póstojānosti, I póstojānošću/póstojānosti〉 osobina onoga koji je postojan ili svojstvo onoga što je postojano; ant. nepostojanost

im. s. 〈G póstojānja〉 bivanje u prostoru i vremenu [~ živih bića]; sin. (egzistencija)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. póstojīm, 3. l. mn. póstojē, imp. póstōj, aor. póstojah, imperf. póstojāh, prid. r. póstojao〉 biti u vremenu i prostoru [Vještice ne postoje.]

im. ž. 〈G pòstōjbinē; mn. N pòstōjbine, G pòstōjbīnā〉 zemlja ili kraj odakle tko potječe ili u kojemu stalno boravi [Hrvatska je moja ~.; Visoke stijene ~ su orla.]

prid. 〈G póstojēćēg(a); ž. póstojēćā, s. póstojēćē〉 koji postoji, koji jest, kojega ima; ant. fantomski pren., nepostojeći

im. ž. 〈G postòlē; mn. N postòle, G postólā〉 zast. v. cipela

im. m. 〈G postolára, V pȍstolāru/pȍstolāre; mn. N postolári, G postolárā〉 obrtnik koji popravlja ili pravi obuću; sin. (obućar)

prid. 〈G postoláreva; ž. postoláreva, s. postolárevo〉 koji pripada postolaru; sin. (obućarev, obućarov), postolarov

im. ž. 〈G postòlārkē, DL postòlārki; mn. N postòlārke, G postòlārkā/postòlārkī〉 obrtnica koja popravlja ili pravi obuću; sin. (obućarka)

prid. 〈G postolárova; ž. postolárova, s. postolárovo〉 usp. postolarev

prid. 〈G postòlārskōg(a); ž. postòlārskā, s. postòlārskō〉 koji se odnosi na postolare; sin. (obućarski)

im. s. 〈G pòstōlja; mn. N pòstōlja, G pòstōljā〉 1. grad. čvrsto građeni temelj na kojemu stoji spomenik [~ kipa]; sin. podnožje 2. ono što je podupirač, nosač čega [fotoaparat na postolju]

im. m. 〈G pòstotka; mn. N pòstotci, G pòstotākā〉 količina čega izmjerena u stotim dijelovima

prid. 〈G pòstotnōg(a); ž. pòstotnā, s. pòstotnō〉 koji se odnosi na postotak [~ račun]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstrijēljām, 3. l. mn. postrijéljajū, imp. pòstrijēljāj, aor. postrijéljah, prid. r. postrijéljao, prid. t. pòstrijēljān〉 strijeljati sve redom, strijeljati u velikome broju [Postrijeljao je čitav vod.]

im. ž. 〈G pòstrōjbē; mn. N pòstrōjbe, G pòstrōjbā/pòstrōjbī〉 vojn. jedinica oružanih snaga koja se sastoji od točno određenoga broja vojnika na čelu sa zapovjednikom [postrojbe Hrvatske vojske]

im. s. 〈G postrojénja; mn. N postrojénja, G postrojénjā〉 1. v. uređaj 2. niz uređaja koji se nalaze na velikome, najčešće otvorenome, prostoru i imaju jedinstvenu namjenu [~ za destilaciju morske vode]

im. m. 〈G pòstupa〉 1. plavac koji se uzgaja na južnim stranama Pelješca 2. vino od istoimenoga grožđa

im. m. 〈G pòstupka; mn. N pòstupci, G pòstupākā〉 1. način na koji se što obavlja [književni ~; novinarski ~] 2. ono što je tko učinio, kakva radnja ili djelo [hrabar ~]; sin. čin, ( postupanje) 3. vođenje službenih poslova prema određenim pravilima i redu [~ pred sudom] ♦ po kratkome postupku brzo, najbrže moguće, bez rastezanja

prid. 〈G pòstupna; odr. pòstupnī, G pòstupnōg(a); ž. pòstupna, s. pòstupno〉 koji se zbiva stupanj po stupanj, koji se događa polako i u fazama [~ razvoj bolesti]

im. s. 〈G postúpānja〉 1. obavljanje čega na određen način; sin. (tretman) 2. v. postupak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstūpām, 3. l. mn. postúpajū, imp. pòstūpāj, aor. postúpah, imperf. pòstūpāh, prid. r. postúpao, prid. t. pòstūpān〉 obavljati što na određen način [~ prema ugovoru; ~ strogo]; vidski parnjak: postupiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòstūpīm, 3. l. mn. pòstūpē, imp. postúpi, aor. postúpih, prid. r. postúpio〉 obaviti što na određen način [~ prema ugovoru; ~ strogo]; vidski parnjak: postupati

im. m. 〈G pòstupnīka; mn. N pòstupnīci, G pòstupnīkā〉 inform. postupak, odnosno niz koraka koji dovode do rješenja zadanoga problema; sin. algoritam

pril. 〈odr. postùpnijē〉 stupanj po stupanj, polako i u fazama [Bolest se razvija ~.]