pȍsuda

im. ž. 〈G pȍsudē; mn. N pȍsude, G pȍsūdā〉 predmet u kojemu se što drži, priprema ili poslužuje, u kojemu se što čuva [plastična ~; staklena ~]; sin. (sud)

pòsudba

im. ž. 〈G pòsudbē; mn. N pòsudbe, G pòsudābā/pȍsūdbā/pòsudbī〉 1. davanje komu čega na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ knjige prijatelju] 2. uzimanje čega od koga na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ knjige od prijatelja]; sin. posuđivanje

posúditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsūdīm, 3. l. mn. pòsūdē, imp. posúdi, aor. posúdih, prid. r. posúdio, prid. t. pòsūđen〉 1. dati komu što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ prijatelju knjigu] 2. uzeti od koga što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ od prijatelja knjigu]; vidski parnjak: posuđivati

pòsūđe

zb. im. s. 〈G pòsūđa〉 skup posuda; sin. suđe razg.

posuđènica

im. ž. 〈G posuđènicē; mn. N posuđènice, G posuđènīcā〉 jez. riječ stranoga podrijetla koja je više ili manje prilagođena jezičnomu sustavu jezika u koji je posuđena

posuđívānje

im. s. 〈G posuđívānja〉 1. usp. posudba 2. jez. primanje i prilagođivanje riječi iz jezika davaoca u jezik primalac

posuđívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. posùđujēm, 3. l. mn. posùđujū, imp. posùđūj, aor. posuđívah, imperf. posùđīvāh, prid. r. posuđívao, prid. t. posùđīvān〉 1. davati komu što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ prijatelju knjigu] 2. uzimati od koga što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ od prijatelja knjigu]; vidski parnjak: posuditi

posúmnjati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsūmnjām, 3. l. mn. posúmnjajū, imp. pòsūmnjāj, aor. posúmnjah, prid. r. posúmnjao〉 osjetiti sumnju, pomisliti da što nije točno ili iskreno [~ u prijateljstvo; ~ u vjerodostojnost tvrdnje]

pòsūti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍspēm, 3. l. mn. pȍspū, imp. pòspi, aor. pòsūh, prid. r. m. pȍsuo, ž. pȍsūla, s. pȍsūlo, mn. pȍsūli, prid. t. pȍsūt〉 sipajući pokriti površinu čime [~ kolač šećerom]; vidski parnjak: posipati

posuvremèniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. posuvrèmenīm, 3. l. mn. posuvrèmenē, imp. posuvremèni, aor. posuvremènih, prid. r. posuvremènio, prid. t. posuvrèmenjen〉 učiniti suvremenim, prilagoditi duhu vremena [~ proizvodnju]; sin. (ažurirati, modernizirati, osuvremeniti); vidski parnjak: posuvremenjivati

posuvremenjívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. posuvremènjujēm, 3. l. mn. posuvremènjujū, imp. posuvremènjūj, aor. posuvremenjívah, imperf. posuvremènjīvāh, prid. r. posuvremenjívao, prid. t. posuvremènjīvān〉 činiti suvremenim, prilagođivati duhu vremena [~ proizvodnju]; sin. (ažurirati, modernizirati, osuvremenjivati); vidski parnjak: posuvremeniti

pòsvaditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsvadīm, 3. l. mn. pòsvadē, imp. pòsvadi, aor. pòsvadih, prid. r. pòsvadio, prid. t. pòsvađen〉 izazvati svađu među kim [~ susjede] • pòsvaditi se 〈povr.〉 1. ući s kim u svađu [~ se sa susjedima]; sin. počupati se v. pod počupati 2. međusobno biti u svađi [Posvadili su se.]; sin. posvađati, zavaditi

pòsvađati

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòsvađām, 3. l. mn. pòsvađajū, imp. pòsvađāj, aor. pòsvađah, imperf. pòsvađāh, prid. r. pòsvađao, prid. t. pòsvađān〉 usp. posvaditi

posvájānje

im. s. 〈G posvájānja〉 1. prihvaćanje tuđega djeteta kao svojega; sin. (usvajanje) 2. samovoljno činjenje čega svojim

posvájati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsvājām, 3. l. mn. posvájajū, imp. pòsvājāj, aor. posvájah, imperf. pòsvājāh, prid. r. posvájao, prid. t. pòsvājān〉 1. prihvaćati tuđe dijete kao svoje; sin. (usvajati) 2. samovoljno činiti što svojim [~ dio zemlje]; vidski parnjak: posvojiti

pòsve

pril. u punoj mjeri [Posve je miran.]; sin. potpuno, sasvim

posvećénje

im. s. 〈G posvećénja; mn. N posvećénja, G posvećénjā〉 rel. crkveni obred kojim se koga ili što posvećuje

posvećívānje

im. s. 〈G posvećívānja〉 proces u kojemu se što posvećuje ili se tko ili što komu ili čemu posvećuje

posvećívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. posvèćujēm, 3. l. mn. posvèćujū, imp. posvèćūj, aor. posvećívah, imperf. posvèćīvāh, prid. r. posvećívao, prid. t. posvèćīvān〉 1. rel. činiti koga ili što svetim obavljajući crkveni obred [~ maslinove grančice] 2. izražavati komu ljubav ili poštovanje kakvim umjetničkim ili znanstvenim djelom [~ knjigu roditeljima] • posvećívati se 〈povr.〉 odano se predavati komu ili čemu [~ se glazbi; ~ se djeci] ◇ ~ pozornost obraćati svu pozornost komu ili čemu; ~ vrijeme provoditi mnogo vremena s kim ili uza što; vidski parnjak: posvetiti

pȍsvemašnjī

prid. 〈G pȍsvemašnjēg(a); ž. pȍsvemašnjā, s. pȍsvemašnjē〉 koji je jako izražen i proširen [posvemašnje neznanje]

pȍsveta

im. ž. 〈G pȍsvetē; mn. N pȍsvete, G pȍsvētā〉 1. rel. liturgijski čin kojim se priprema predmet, crkva ili biskup za štovanje Boga 2. kratak tekst kojim se kakvo književno, znanstveno ili drugo tiskano djelo komu posvećuje

posvétiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsvētīm, 3. l. mn. pòsvētē, imp. posvéti, aor. posvétih, prid. r. posvétio, prid. t. pòsvēćen〉 1. rel. učiniti koga ili što svetim obavivši crkveni obred [~ maslinovu grančicu] 2. izraziti komu ljubav ili poštovanje kakvim umjetničkim ili znanstvenim djelom [~ knjigu roditeljima] • posvétiti se 〈povr.〉 odano se predati komu ili čemu [~ se glazbi; ~ se djeci] ◇ ~ pozornost obratiti svu pozornost komu ili čemu; ~ vrijeme provesti mnogo vremena s kim ili uza što; vidski parnjak: posvećivati

posvjedòčiti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. posvjèdočīm, 3. l. mn. posvjèdočē, imp. posvjedòči, aor. posvjedòčih, prid. r. posvjedòčio, prid. t. posvjèdočen〉 obaviti čin svjedočenja, dati iskaz o čemu [~ na sudu]; sin. (zasvjedočiti)

posvjetovljénje

im. s. 〈G posvjetovljénja〉 pol. 1. oslobođenje države od povezanosti s Crkvom i objavljenom religijom 2. neovisnost svjetovnoga života o vjerskome utjecaju; sin. sekularizacija

posvojènica

im. ž. 〈G posvojènicē; mn. N posvojènice, G posvojènīcā〉 djevojčica koju je tko posvojio; sin. (usvojenica)

posvojèničin

prid. 〈G posvojèničina; ž. posvojèničina, s. posvojèničino〉 koji pripada posvojenici; sin. (usvojeničin)

posvojènīk

im. m. 〈G posvojeníka, V pȍsvojenīče; mn. N posvojeníka, G posvojeníkā〉 dijete koje je tko posvojio; sin. (usvojenik)

posvojénje

im. s. 〈G posvojénja; mn. N posvojénja, G posvojénjā〉 prav. prihvaćanje tuđega djeteta kao svojega; sin. (usvojenje)

posvòjitelj

im. m. 〈G posvòjitelja; mn. N posvòjitelji, G posvòjitēljā〉 osoba koja je posvojila dijete; sin. (usvojitelj)

posvojitèljica

im. ž. 〈G posvojitèljicē; mn. N posvojitèljice, G posvojitèljīcā〉 žena koja je posvojila dijete; sin. (usvojiteljica)

posvojitèljičin

prid. 〈G posvojitèljičina; ž. posvojitèljičina, s. posvojitèljičino〉 koji pripada posvojiteljici; sin. (usvojiteljičin)

posvòjiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsvojīm, 3. l. mn. pòsvojē, imp. posvòji, aor. posvòjih, prid. r. posvòjio, prid. t. pòsvojen〉 1. prihvatiti tuđe dijete kao svoje; sin. (usvojiti) 2. samovoljno učiniti što svojim [~ dio zemlje]; vidski parnjak: posvajati

pòsvōjnī

prid. 〈G pòsvōjnōg(a); ž. pòsvōjnā, s. pòsvōjnō〉 koji izriče pripadanje komu ili čemu [~ pridjev; posvojna zamjenica]

pòsvud

pril. 1. na svakome mjestu; sin. posvuda, svagdje; ant. nigdje 2. u sva mjesta, u svim pravcima

posvùdā

pril., usp. posvud

pošárati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòšārām, 3. l. mn. pošárajū, imp. pòšārāj, aor. pošárah, prid. r. pošárao, prid. t. pòšārān〉 šarajući ispisati ili iscrtati što [~ zid; ~ crtež]

pȍšāst

im. ž. 〈G pȍšāsti, I pȍšāšću/pȍšāsti; mn. N pȍšāsti, G pȍšāstī〉 1. med., zast. naglo širenje kakve zarazne bolesti; sin. epidemija 2. pren. brzo širenje kakve negativne pojave

pošìljatelj

im. m. 〈G pošìljatelja; mn. N pošìljatelji, G pošìljatēljā〉 osoba koja što šalje [~ pisma]; ant. primatelj

pošiljatèljica

im. ž. 〈G pošiljatèljicē; mn. N pošiljatèljice, G pošiljatèljīcā〉 žena koja što šalje [~ pisma]; ant. primateljica

pošiljatèljičin

prid. 〈G pošiljatèljičina; ž. pošiljatèljičina, s. pošiljatèljičino〉 koji pripada pošiljateljici; ant. primateljičin

pòšīljka

im. ž. 〈G pòšīljkē, DL pòšīljci; mn. N pòšīljke, G pòšiljākā/pòšīljkā/pòšīljkī〉 paket, pismo ili što drugo što se komu šalje poštom ili na koji drugi način

pòšip

im. m. 〈G pòšipa〉 1. bijelo grožđe koje se uzgaja na južnoj strani otoka Korčule 2. vino od istoimenoga grožđa

poškàkljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòškakljēm, 3. l. mn. pòškakljū, imp. poškàklji, aor. poškàkljah, prid. r. poškàkljao, prid. t. pȍškakljān〉 nadražiti kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ bradom]; sin. zagolicati

poškròpiti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòškropīm, 3. l. mn. pòškropē, imp. poškròpi, aor. poškròpih, prid. r. poškròpio, prid. t. pòškropljen〉 1. 〈prijel.〉 politi raspršenim sitnim kapljicama [~ zemlju] 2. 〈neprijel.〉 pren. pasti u sitnim rijetkim kapljicama (o kiši)

pȍšta

im. ž. 〈G pȍštē; mn. N pȍšte, G pȏštā〉 1. 〈jd.〉 ustanova koja se bavi prenošenjem pošiljaka i poruka prema utvrđenoj cijeni 2. zgrada u kojoj se nalazi istoimena ustanova [Idem na poštu poslati pismo.] 3. 〈jd.〉 pošiljka koja se šalje i prenosi posredstvom istoimene ustanove [Stigla je ~.; Poštar je donio današnju poštu.] ◇ elektronička ~ inform. način prenošenja poruka računalnim sustavom; sin. e-pošta

pȍštanskī

prid. 〈G pȍštanskōg(a); ž. pȍštanskā, s. pȍštanskō〉 koji se odnosi na poštu [~ ured]

poštápalica

im. ž. 〈G poštápalicē; mn. N poštápalice, G poštápalīcā〉 jez. riječ ili izraz bez posebna značenja kojim se govornik služi kad mu nedostaje riječ ili mu je potrebno vrijeme za razmišljanje

pȍštār

im. m. 〈G pȍštāra, V pȍštāru/pȍštāre; mn. N pȍštāri, G pȍštārā〉 1. osoba koja radi u pošti, poštanski službenik 2. osoba koja raznosi pošiljke; sin. listonoša zast., pismonoša zast.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga