prid. 〈G pȍštāreva; ž. pȍštāreva, s. pȍštārevo〉 koji pripada poštaru; sin. pismonošin, poštarov

im. ž. 〈G pȍštaricē; mn. N pȍštarice, G pȍštarīcā〉 1. žena koja radi u pošti, poštanska službenica 2. žena koja raznosi poštanske pošiljke

prid. 〈G pȍštaričina; ž. pȍštaričina, s. pȍštaričino〉 koji pripada poštarici

im. ž. 〈G poštàrinē〉 novčana naknada koja se plaća za poštanske usluge

prid. 〈G pȍštārova; ž. pȍštārova, s. pȍštārovo〉 usp. poštarev

prid. 〈G pȍštārskōg(a); ž. pȍštārskā, s. pȍštārskō〉 koji se odnosi na poštare [poštarska torba]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòštēdīm, 3. l. mn. pòštēdē, imp. poštédi, aor. poštédjeh, prid. r. m. poštédio, ž. poštédjela, s. poštédjelo, mn. poštédjeli, prid. t. pòštēđen〉 sačuvati koga od kakve neugodnosti ili dužnosti, biti obziran prema komu; vidski parnjak: pošteđivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poštèđujēm, 3. l. mn. poštèđujū, imp. poštèđūj, aor. pošteđívah, imperf. poštèđīvāh, prid. r. pošteđívao, prid. t. poštèđīvān〉 čuvati koga od kakvih neugodnosti ili dužnosti, biti obziran prema komu; sin. štedjeti; vidski parnjak: poštedjeti

prid. 〈G poštèna; odr. pòštenī, G pòštenōg(a); ž. poštèna, s. poštèno; komp. poštènijī〉 1. koji ima osjećaj za pravdu i istinu [~ čovjek]; ant. nepošten 2. koji je utemeljen na pravednosti i čestitosti [~ postupak; poštene namjere]; ant. nepošten 3. pren. u koji je uložen velik trud [pošteni napor]

pril. 〈komp. poštènijē〉 1. utemeljeno na poštenju i čestitosti [~ postupiti] 2. pren. ulažući velik trud [~ se namučiti]

im. m. ž. 〈G poštenjàčinē; mn. N poštenjàčine, G poštenjàčīnā〉 uv. jako poštena osoba [taj ~; ta ~; ti poštenjačine; te poštenjačine]

im. m. 〈G poštenjáka, V pȍštenjāče; mn. N poštenjáci, G poštenjákā〉 časna, poštena osoba, osoba koja ima dobre, poželjne osobine

im. s. 〈G pošténja〉 osjećaj za pravdu i istinu; ant. nepoštenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòštujēm, 3. l. mn. pòštujū, imp. pòštūj, aor. poštívah, imperf. pòštīvāh, prid. r. poštívao, prid. t. pòštīvān〉 v. poštovati

vez. 1. uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva neposredno prije radnje glavne surečenice [Pošto dođemo kući, večerat ćemo.]; sin. nakon što v. pod što 2. uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici v. budući da pod da, jer, s obzirom na to da pod obzir, s obzirom na to što pod obzir, stoga jer pod jer, stoga što pod što, zato jer pod jer, zato što pod što, zbog toga jer pod jer, zbog toga što pod što

prid. 〈G pȍštovāna; odr. pȍštovānī, G pȍštovānōg(a); ž. pȍštovāna, s. pȍštovāno〉 1. koji uživa poštovanje drugih [~ građanin] 2. 〈odr.〉 izriče poštovanje pri obraćanju [Poštovani profesore!]; sin. cijenjen

im. s. 〈G poštovánja〉 osjećaj koji se ima prema onomu koga se cijeni ili poštuje [iskazivati ~; zaslužiti ~] ◇ s poštovanjem ustaljen pozdrav na kraju pisma

usk. pozdrav pri susretu ili rastanku

im. m. 〈G poštòvatelja; mn. N poštòvatelji, G poštòvatēljā〉 osoba koja se divi komu, koja iskazuje posebno poštovanje prema komu, koja na poseban način cijeni koga ili što [~ moderne glazbe; ~ starih knjiga]

im. ž. 〈G poštovatèljicē; mn. N poštovatèljice, G poštovatèljīcā〉 žena koja se divi komu, koja iskazuje posebno poštovanje prema komu, koja na poseban način cijeni koga ili što [~ moderne glazbe; ~ starih knjiga]

prid. 〈G poštovatèljičina; ž. poštovatèljičina, s. poštovatèljičino〉 koji pripada poštovateljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòštujēm, 3. l. mn. pòštujū, imp. pòštūj, aor. poštòvah, imperf. pòštovāh, prid. r. poštòvao, prid. t. pȍštovān〉 1. priznavati čiju vrijednost, držati do koga ili čega [~ nastavnike; ~ roditelje]; sin. cijeniti 2. ponašati se u skladu s čim [~ pravila igre; ~ zadanu riječ; ~ zakon]; sin. (poštivati)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòšumīm, 3. l. mn. pòšumē, imp. pòšumi, aor. pòšumih, prid. r. pòšumio, prid. t. pòšumljen〉 pokriti što šumom, zasaditi drveće na području na kojemu nema šuma [~ goleti]; vidski parnjaci: pošumljavati, pošumljivati

im. s. 〈G pošumljávānja〉 pokrivanje čega šumom, sadnja drveća na području na kojemu nema šuma; sin. pošumljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pošùmljāvām, 3. l. mn. pošumljávajū, imp. pošùmljāvāj, aor. pošumljávah, imperf. pošùmljāvāh, prid. r. pošumljávao, prid. t. pošùmljāvān〉 pokrivati što šumom, saditi drveće na području na kojemu nema šuma [~ goleti]; sin. pošumljivati; vidski parnjak: pošumiti

im. s. 〈G pošumljívānja〉 usp. pošumljavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pošùmljujēm, 3. l. mn. pošùmljujū, imp. pošùmljūj, aor. pošumljívah, imperf. pošùmljīvāh, prid. r. pošumljívao, prid. t. pošùmljīvān〉 usp. pošumljavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtaknēm, 3. l. mn. pòtaknū, imp. potàkni, aor. potàkoh, prid. r. pòtakao, prid. t. pòtaknūt, pril. p. pòtakāvši〉 v. potaknuti

prid. 〈G pȍtājna; odr. pȍtājnī, G pȍtājnōg(a); ž. pȍtājna, s. pȍtājno〉 koji se taji ili skriva od drugih [~ plan; potajna želja; potajni dogovor]; sin. tajan

pril. tako da se ne vidi, krijući se, da nitko ne zna; sin. kradom, kriomice, krišom, neopazice, potajno, tajno

pril., usp. potajice

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtaknēm, 3. l. mn. pòtaknū, imp. potàkni, aor. potàknuh, prid. r. potàknuo, prid. t. pòtaknūt, pril. p. potàknūvši〉 1. dati poticaj komu [~ na pisanje]; sin. (motivirati), ponukati 2. dati poticaj čemu [~ izdavanje dječjih knjiga]; sin. pokrenuti 3. učiniti da se što odvija bolje, učinkovitije [~ cirkulaciju; ~ proizvodnju]; sin. (stimulirati) 4. izazvati u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ bijes u kome; ~ zanimanje za koga ili što; ~ ljubav; ~ pozornost]; sin. pobuditi 5. učiniti da bolje gori (o vatri); sin. (potaći); vidski parnjak: poticati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potalìjānčīm, 3. l. mn. potalìjānčē, imp. potalìjānči, aor. potalìjānčih, prid. r. potalìjānčio, prid. t. potalìjānčen〉 nasilno nametnuti talijanski jezik i običaje drugim narodima; sin. talijanizirati; vidski parnjak: potalijančivati

im. s. 〈G potalijančívānja〉 nasilno nametanje talijanskoga jezika i običaja drugim narodima; sin. talijanizacija

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potalijànčujēm, 3. l. mn. potalijànčujū, imp. potalijànčūj, aor. potalijančívah, imperf. potalijànčīvāh, prid. r. potalijančívao, prid. t. potalijančìvān〉 nasilno nametati talijanski jezik i običaje drugim narodima; sin. talijanizirati; vidski parnjak: potalijančiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potàmānīm, 3. l. mn. potàmānē, imp. potamáni, aor. potamánih, prid. r. potamánio, prid. t. potàmānjen〉 tamaneći uništiti sve redom [~ nametnike]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtāmnīm, 3. l. mn. pòtāmnē, imp. potámni, aor. potámnih, prid. r. potámnio, prid. t. pòtāmnjen〉 učiniti što tamnim, obojiti tamnom bojom [~ crtež]; vidski parnjak: potamnjivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. potámnīm, 3. l. mn. pótámnē, imp. potámni, aor. potámnjeh, prid. r. m. potámnio, ž. potámnjela, s. potámnjelo, mn. potámnjeli〉 postati tamnim ili dobiti tamnu boju [Nebo je potamnjelo.]; vidski parnjak: potamnjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potàmnjujēm, 3. l. mn. potàmnjujū, imp. potàmnjūj, aor. potamnjívah, imperf. potàmnjīvāh, prid. r. potamnjívao, prid. t. potàmnjīvān〉 činiti što tamnim, bojiti tamnom bojom [~ crtež]; vidski parnjak: potamniti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. potàmnjujēm, 3. l. mn. potàmnjujū, imp. potàmnjūj, aor. potamnjívah, imperf. potàmnjīvāh, prid. r. potamnjívao, prid. t. potàmnjīvān〉 postajati tamnim ili dobivati tamnu boju [Nebo je potamnjelo.]; vidski parnjak: potamnjeti

pril. tako da se obuhvati veći broj pojedinosti [~ opisati]; sin. pobliže

im. ž. 〈G pȍtankosti, I pȍtankošću/pȍtankosti; mn. N pȍtankosti, G pȍtankostī〉 najmanji sastavni dio veće cjeline [ispričati do potankosti]; sin. (detalj)

im. s. 〈G potápānja〉 1. djelovanje usmjereno tomu da što potone, da se spusti na dno 2. prekrivanje kakve površine (o vodi iz rijeka, jezera, mora itd.)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtāpām, 3. l. mn. potápajū, imp. pòtāpāj, aor. potápah, imperf. pòtāpāh, prid. r. potápao, prid. t. pòtāpān〉 1. činiti da što potone, da se spusti na dno [~ brodove] 2. prekrivati kakvo područje vodom (o vodi iz rijeka, jezera, mora itd.) [Rijeka potapa dolinu.]; vidski parnjak: potopiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. potèče/pòteknē, 3. l. mn. potèkū/pòteknū, aor. 3. l. jd. pȍteče, prid. r. pòtekao, pril. p. pòtekāvši〉 početi teći [Vino je poteklo iz bačve.]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtēgnēm, 3. l. mn. pòtēgnū, imp. potégni, aor. potégnuh, prid. r. potégnuo, prid. t. pòtēgnūt〉 1. 〈prijel.〉 a. snažno povući uhvativši što za kraj [~ uže] b. ostaviti trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. povući c. naglo ili brzim pokretom izvući što iz čega [~ korijen iz zemlje; ~ mač iz toka]; sin. trgnuti d. pren., razg. iznijeti što u javnost, svratiti pozornost na što [~ pitanje] 2. 〈neprijel.〉 pren., razg. obaviti velik i težak posao; vidski parnjak: potezati

im. ž. 〈G potèncijē; mn. N potèncije, G potèncījā〉 1. moć, mogućnost mijenjanja ili podnošenja promjena 2. mat. rezultat ponovljenoga množenja istoga broja samim sobom; ant. korijen ◇ na drugu/treću/četvrtu itd. potenciju pomnožen sam sa sobom dva/tri/četiri itd. puta

im. m. 〈G potencijála; mn. N potencijáli, G potencijálā〉 1. stupanj potencije, energija koju tko ili što ima u sebi 2. sva sredstva kojima se raspolaže u nekoj djelatnosti