prid. 〈G potkùpljiva; odr. potkùpljivī, G potkùpljivōg(a); ž. potkùpljiva, s. potkùpljivo; komp. potkùpljìvijī〉 koji se može potkupiti; sin. podmitljiv; ant. nepodmitljiv, nepotkupljiv

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potkùpljujēm, 3. l. mn. potkùpljujū, imp. potkùpljūj, aor. potkupljívah, imperf. potkùpljīvāh, prid. r. potkupljívao, prid. t. potkùpljīvān〉 davati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), mititi, podmićivati, potplaćivati; vidski parnjak: potkupiti

im. ž. 〈G potkùpljivosti, I potkùpljivošću/potkùpljivosti〉 osobina onoga koji je potkupljiv; sin. podmitljivost; ant. nepodmitljivost, nepotkupljivost

im. m. 〈G pòtočića; mn. N pòtočići, G pòtočīćā〉 um. mali potok [šumski ~]

im. ž. 〈G pòtočnicē; mn. N pòtočnice, G pòtočnīcā〉 bot. biljka jezičastih listova sa sitnim cvjetovima najčešće plave boje; sin. (spomenak)

im. m. 〈G pòtoka; mn. N pòtoci, G pȍtōkā〉 zem. kratka i vodom siromašna tekućica koja vodu dobiva od oborina, izvora i vrela

im. ž. 〈G pòtolinē; mn. N pòtoline, G pòtolīnā〉 zem. udubljenje na površini Zemlje ispod razine mora

pril. nakon toga; sin. zatim ♦ o tom ~ o tome ćemo kasnije govoriti, pustimo sad to

im. m. 〈G pòtōmka, V pȍtōmče; mn. N pòtōmci, G pòtomākā〉 osoba u odnosu na svoje roditelje i dalje pretke [~ slavne porodice; ~ staroga plemstva]; sin. izdanak pren.

im. ž. 〈G pòtōmkinjē; mn. N pòtōmkinje, G pòtōmkīnjā〉 žena u odnosu na svoje roditelje i dalje pretke

im. s. 〈G pòtōmstva; mn. N pòtōmstva, G pòtōmstāvā/pòtōmstvā〉 mladi naraštaj u odnosu prema roditeljima i daljim predcima [imati veliko ~]; sin. (porod)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtonēm, 3. l. mn. pòtonū, imp. potòni, aor. potònuh, prid. r. potònuo〉 spustiti se, nestati ispod površine vode ili pasti na dno [Brod je potonuo.]; sin. potopiti se v. pod potopiti

im. m. 〈G pòtopa; mn. N pòtopi, G pȍtōpā〉 velika poplava koja potapa veliko područje [opći ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtopīm, 3. l. mn. pòtopē, imp. potòpi, aor. potòpih, prid. r. potòpio, prid. t. pòtopljen〉 1. učiniti da što potone [~ brod] 2. prouzročiti poplavu, prekriti kakvo područje vodom [Rijeka je potopila dolinu.] • potòpiti se 〈povr.〉 spustiti se, nestati ispod površine vode ili pasti na dno [Brod se potopio.]; sin. potonuti; vidski parnjak: potapati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtpadām, 3. l. mn. pòtpadajū, imp. pòtpadāj, aor. pòtpadah, imperf. pòtpadāh, prid. r. pòtpadao〉 dolaziti, padati pod što (o utjecaju ili vlasti); vidski parnjak: potpasti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtpālīm, 3. l. mn. pòtpālē, imp. potpáli, aor. potpálih, prid. r. potpálio, prid. t. pòtpāljen〉 paleći odozdo učiniti da što počne gorjeti [~ požar]; vidski parnjak: potpaljivati

im. s. 〈G potpàlūblja; mn. N potpàlūblja, G potpàlūbljā〉 prostor ispod palube [~ putničkoga broda]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potpàljujēm, 3. l. mn. potpàljujū, imp. potpàljūj, aor. potpaljívah, imperf. potpàljīvāh, prid. r. potpaljívao, prid. t. potpàljīvān〉 paleći odozdo činiti da što počne gorjeti [~ požar]; vidski parnjak: potpaliti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtpadnēm, 3. l. mn. pòtpadnū, imp. pòtpadni, aor. pòtpadoh/pòtpah, prid. r. pòtpao〉 doći, pasti pod što (o utjecaju ili vlasti); vidski parnjak: potpadati

im. ž. 〈G pòtpeticē; mn. N pòtpetice, G pòtpetīcā〉 vanjski dio obuće koji podupire petu; sin. peta razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtpīrīm, 3. l. mn. pòtpīrē, imp. potpíri, aor. potpírih, prid. r. potpírio, prid. t. pòtpīren〉 rasplamsati pireći odozdo (o vatri); vidski parnjak: potpirivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potpìrujēm, 3. l. mn. potpìrujū, imp. potpìrūj, aor. potpirívah, imperf. potpìrīvāh, prid. r. potpirívao, prid. t. potpìrīvān〉 1. rasplamsavati pireći odozdo (o vatri) 2. pren. poticati jače osjećaje, izazivati čiju reakciju [~ svađu]; vidski parnjak: potpiriti

im. m. 〈G pòtpisa; mn. N pòtpisi, G pȍtpīsā〉 1. vlastoručno napisano ime i prezime 2. tekst ispod čega koji daje određena objašnjenja [~ ispod slike]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtpīšēm, 3. l. mn. pòtpīšū, imp. potpíši, aor. potpísah, prid. r. potpísao, prid. t. pòtpīsān〉 1. staviti svoj potpis na što [~ ugovor] 2. napisati kakve podatke ispod slike, crteža i sl. • potpísati se 〈povr.〉 staviti svoj potpis; vidski parnjak: potpisivati

im. s. 〈G potpisívānja〉 1. stavljanje svojega potpisa na što 2. pisanje kakvih podataka ispod slike, crteža i sl.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potpìsujēm, 3. l. mn. potpìsujū, imp. potpìsūj, aor. potpisívah, imperf. potpìsīvāh, prid. r. potpisívao, prid. t. potpìsīvān〉 1. stavljati svoj potpis na što [~ ugovor] 2. pisati kakve podatke ispod slike, crteža i sl. • potpisívati se 〈povr.〉 stavljati svoj potpis; vidski parnjak: potpisati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potplàćujēm, 3. l. mn. potplàćujū, imp. potplàćūj, aor. potplaćívah, imperf. potplàćīvāh, prid. r. potplaćívāo, prid. t. potplàćīvān〉 1. slabo komu plaćati [~ zaposlenike] 2. davati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), mititi, podmićivati, potkupljivati; vidski parnjak: potplatiti

im. m. 〈G pȍtplāta; mn. N pȍtplāti, G pȍtplātā〉 donji dio obuće [kožnati ~; staviti nove potplate]; sin. đon

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtplātīm, 3. l. mn. pòtplātē, imp. potpláti, aor. potplátih, prid. r. potplátio, prid. t. pòtplāćen〉 1. slabo komu platiti [~ zaposlenika] 2. dati komu mito [~ službenike]; sin. (korumpirati), podmititi, potkupiti; vidski parnjak: potplaćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potpòmāžēm, 3. l. mn. potpòmāžū, imp. potpomáži, aor. potpomágah, imperf. potpòmāgāh, prid. r. potpomágao, prid. t. potpòmāgān〉 davati komu materijalnu pomoć ili podršku [~ društvo za zaštitu životinja]; vidski parnjak: potpomoći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potpòmognēm, 3. l. mn. potpòmognū, imp. potpomòzi/potpòmogni, aor. potpomògoh, prid. r. potpòmogao, prid. t. potpòmognūt, pril. p. potpòmogāvši〉 dati komu materijalnu pomoć ili podršku [~ društvo za zaštitu životinja]; vidski parnjak: potpomagati

im. ž. 〈G pȍtporē; mn. N pȍtpore, G pȍtpōrā〉 1. pomaganje u kakvu nastojanju, radu, djelovanju i sl.; sin. podrška 2. materijalna pomoć ili podrška [novčana ~]

im. m. 〈G pȍtpōrnja; mn. N pȍtpōrnji, G pȍtpōrnjā〉 ono što podupire što; sin. podupirač

prid. 〈G pȍtpōrnōg(a); ž. pȍtpōrnā, s. pȍtpōrnō〉 1. koji služi kao potporanj, na koji se naslanja neka konstrukcija [~ stup] 2. pren. koji pruža materijalnu pomoć, potporu [~ član]

im. ž. 〈G potpòrodicē; mn. N potpòrodice, G potpòrodīcā〉 biol. kategorija izravno ispod porodice u podjeli živoga svijeta; ant. natporodica

im. ž. 〈G potpòručnicē; mn. N potpòručnice, G potpòručnīcā〉 vojn. žena s činom potporučnika

prid. 〈G potpòručničina; ž. potpòručničina, s. potpòručničino〉 koji pripada potporučnici

im. m. 〈G potpòručnīka, V potpòručnīče; mn. N potpòručnīci, G potpòručnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 časnički čin niži od čina poručnika 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G potprédsjednicē; mn. N potprédsjednice, G potprédsjednīcā〉 žena koja je u hijerarhiji izravno ispod predsjednika [~ države; ~ stranke; ~ zavičajnoga kluba]

prid. 〈G potprédsjedničina; ž. potprédsjedničina, s. potprédsjedničino〉 koji pripada potpredsjednici

prid. 〈G potprédsjedničkōg(a); ž. potprédsjedničkā, s. potprédsjedničkō〉 koji se odnosi na potpredsjednike [~ kandidat]

im. m. 〈G potprédsjednīka, V potprédsjednīče; mn. N potprédsjednīci, G potprédsjednīkā〉 osoba koja je u hijerarhiji izravno ispod predsjednika [~ države; ~ stranke; ~ zavičajnoga kluba]

im. m. 〈G potprògrama; mn. N potprògrami, G potprògrāmā〉 inform. kraći specijalizirani program koji se pri izvođenju glavnoga programa može upotrijebiti više puta

im. ž. 〈G potpùkōvnicē; mn. N potpùkōvnice, G potpùkōvnīcā〉 vojn. žena s činom potpukovnika

prid. 〈G potpùkōvničina; ž. potpùkōvničina, s. potpùkōvničino〉 koji pripada potpukovnici

im. m. 〈G potpùkōvnīka, V potpùkōvnīče; mn. N potpùkōvnīci, G potpùkōvnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 časnički čin niži od čina pukovnika 2. osoba s istoimenim činom; sin. (major)

prid. 〈G pòtpuna; odr. pòtpunī, G pòtpunōg(a); ž. pòtpuna, s. pòtpuno〉 1. koji ima sastavnice koje ga čine cjelinom [~ opis; potpuna usluga]; sin. cjelovit; ant. necjelovit, nepotpun 2. koji je dovršen, kojemu ne nedostaje nijedan dio [~ tekst]; sin. cjelovit; ant. krnj, necjelovit, nepotpun 3. koji ima mnoge poželjne duhovne osobine [potpuna osoba]; sin. cjelovit; ant. necjelovit, nepotpun 4. koji nije ničim ograničen [živjeti u potpunoj slobodi]; sin. pun, ( totalan); ant. nepotpun 5. koji što obuhvaća u punome opsegu, u cjelini i bez ostatka [potpune promjene]; sin. korjenit, ( radikalan), temeljit

pril. u punoj mjeri [Potpuno je miran.]; sin. posve, sasvim