im. ž. 〈G pòtpunosti, I pòtpunošću/pòtpunosti〉 1. svojstvo onoga što ima sastavnice koje ga čine cjelinom; sin. cjelovitost; ant. necjelovitost 2. svojstvo onoga što je dovršeno, čemu ne nedostaje nijedan dio; sin. cjelovitost; ant. necjelovitost 3. osobina onoga koji ima mnoge poželjne duhovne osobine; sin. cjelovitost; ant. necjelovitost 4. svojstvo onoga što nije ničim ograničeno; ant. nepotpunost

im. ž. 〈G pȍtragē, DL pȍtrazi; mn. N pȍtrage, G pȍtrāgā〉 1. nastojanje da se nađe ono što se negdje krije, što je nestalo ili se izgubilo [~ za blagom] 2. traženje onoga koji bježi, koji se skriva ili je nestao [~ za zatvorenicima; ~ za lopovom]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pòtrajē, 3. l. mn. pòtrajū, aor. 3. l. jd. pȍtraja, prid. r. pòtrajao〉 protegnuti se u duljemu razdoblju [~ više od godinu dana]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtrāžīm, 3. l. mn. pòtrāžē, imp. potráži, aor. potrážih, prid. r. potrážio, prid. t. pòtrāžen〉 provesti kraće vrijeme tražeći što

im. s. 〈G potražívānja; mn. N potražívānja, G potražívānjā〉 postupak kojim se od dužnika zahtijeva plaćanje duga

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potràžujēm, 3. l. mn. potràžujū, imp. potràžūj, aor. potražívah, imperf. potràžīvāh, prid. r. potražívao, prid. t. potràžīvān〉 zahtijevati od dužnika plaćanje duga

im. ž. 〈G potrážnjē〉 1. postojanje velikoga zanimanja za koga ili što [~ za robom na tržištu; velika ~; mala ~] 2. pren. roba i usluge koje se traže na tržištu [dobra ~ voća i povrća]; ant. ponuda

pril. na trbuhu, prednjom stranom tijela po podlozi [spavati ~]

im. ž. 〈G potr̀bušnicē; mn. N potr̀bušnice, G potr̀bušnīcā〉 anat. opna koja pokriva unutrašnju površinu stijenka trbušne šupljine i zdjelice

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtrčīm, 3. l. mn. pòtrčē, imp. potr̀či, aor. potr̀čah, prid. r. potr̀čao〉 početi trčati [~ prema kući]

im. ž. 〈G pòtrebē; mn. N pòtrebe, G pȍtrēbā〉 1. ono što je nužno za život i rad, bez čega je teško ili se ne može [osnovne životne potrebe; ~ za znanjem] 2. osjećaj da što nedostaje, želja da se što zadovolji [~ za toplinom; ~ za jelom i pićem]

prid. 〈G pòtrebna; odr. pòtrebnī, G pòtrebnōg(a); ž. pòtrebna, s. pòtrebno; komp. potrèbnijī〉 koji treba da bi se što učinilo, bez kojega se ne može [~ alat; potrebna knjiga; potrebno znanje]; ant. nepotreban

prid. 〈G pòtrebita; odr. pòtrebitī, G pòtrebitōg(a); ž. pòtrebita, s. pòtrebito; komp. potrebìtijī〉 koji u čemu oskudijeva, koji treba tuđu pomoć

im. ž. 〈G pòtrebitosti, I pòtrebitošću/pòtrebitosti〉 osobina onoga koji je potrebit

im. ž. 〈G potrèpštinē; mn. N potrèpštine, G potrèpštīnā〉 ono što je komu potrebno, obično predmet koji je potreban za svakodnevnu uporabu [kućne potrepštine]

im. m. 〈G pȍtrēsa; mn. N pȍtrēsi, G pȍtrēsā〉 1. geol. iznenadni, kratkotrajni i brzo izmjenjivi pokreti dijelova Zemljine kore; sin. trešnja zast.; ( zemljotres) 2. pren. nagla promjena ili poremećaj kakva sustava

prid. 〈G pȍtrēsna; odr. pȍtrēsnī, G pȍtrēsnōg(a); ž. pȍtrēsna, s. pȍtrēsno; komp. potrèsnijī〉 koji izaziva snažno suosjećanje [~ događaj; potresna priča]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtrēsām, 3. l. mn. potrésajū, imp. pòtrēsāj, aor. potrésah, imperf. pòtrēsāh, prid. r. potrésao, prid. t. pòtrēsān〉 jako uzbuđivati i oneraspoloživati koga [Potresa ga ta vijest.]; sin. pogađati; vidski parnjak: potresti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potrésem, 3. l. mn. potrésū, imp. potrési, aor. potrésoh, prid. r. pòtrēsao, prid. t. potrèsen〉 jako uzbuditi i oneraspoložiti koga [Potresla ga je ta vijest.]; sin. pogoditi pren.; vidski parnjak: potresati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtrgām, 3. l. mn. pòtrgajū, imp. pòtrgāj, aor. pòtrgah, prid. r. pòtrgao, prid. t. pòtrgān〉 snažnim pokretima rastaviti na dijelove [~ igračku; ~ papir]

im. m. 〈G potrkúšca; mn. N potrkúšci, G potr̀kūšācā〉 ptić koji može hodati čim se izlegne; ant. čučavac

im. m. 〈G potrošáča, V pȍtrošāču; mn. N potrošáči, G potrošáčā〉 1. onaj koji troši robu, sirovine, energiju i dr. 2. osoba koja kupuje; sin. kupac

im. ž. 〈G potrošàčicē; mn. N potrošàčice, G potrošàčīcā〉 1. žena koja troši robu, sirovine, energiju i dr. 2. žena koja kupuje; sin. kupac

prid. 〈G potrošàčičina; ž. potrošàčičina, s. potrošàčičino〉 koji pripada potrošačici; sin. kupčev

prid. 〈G potròšāčkōg(a); ž. potròšāčkā, s. potròšāčkō〉 koji se odnosi na potrošače [potrošačka prava]

im. m. 〈G pòtroška〉 količīna čega potrošena u obračunskome razdoblju [~ vode]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtrošīm, 3. l. mn. pòtrošē, imp. potròši, aor. potròših, prid. r. potròšio, prid. t. pòtrošen〉 1. trošenjem iskoristiti ili isprazniti što do kraja [~ zalihe hrane; ~ sav novac] 2. pren. nepromišljeno, nesvrhovito provesti vrijeme [~ dan; ~ mladost] • potròšiti se 〈povr.〉 1. izgubiti uporabnu vrijednost [Cipele su mi se potrošile]; sin. istrošiti se v. pod istrošiti 2. pren. izgubiti mnogo snage, iscrpiti se [~ se radom]; sin. istrošiti se pren. v. pod istrošiti

im. ž. 〈G potròšnjē〉 uporaba prirodnih i proizvedenih dobara kako bi se zadovoljile potrebe pojedinca ili čitavoga društva [~ vode; ~ kruha]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potúčem, 3. l. mn. potúkū, imp. potúci, aor. potúkoh, prid. r. pòtūkao, prid. t. potùčen〉 1. prevladati u kakvu sukobu ili sporu, ostvariti pobjedu [~ protivnika u ratu]; sin. pobijediti, poraziti, svladati; ant. izgubiti 2. snažno padajući uništiti što (o tuči) • pòtūći se 〈povr.〉 započeti tučnjavu s kim [~ se šakama]; sin. dograbiti se razg. v. pod dograbiti, pograbiti se razg. v. pod pograbiti

im. ž. 〈G pȍtvrdē; mn. N pȍtvrde, G pȍtvr̄dā〉 1. dokument kojim se što potvrđuje [~ boravka] 2. izjava kojom se što potvrđuje [~ dolaska] 3. rel. kršćanski sakrament u kojemu se obnavljaju krsni zavjeti, dodjeljuje ga biskup, a znak je vjerničke punoljetnosti [primiti sakrament potvrde]; sin. (krizma)

prid. 〈G pȍtvrdna; odr. pȍtvrdnī, G pȍtvrdnōg(a); ž. pȍtvrdna, s. pȍtvrdno〉 koji potvrđuje što, koji izražava slaganje ili odobravanje [~ odgovor]; sin. pozitivan; ant. negativan, niječan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòtvr̄dīm, 3. l. mn. pòtvr̄dē, imp. potvŕdi, aor. potvŕdih, prid. r. potvŕdio, prid. t. pòtvr̄đen〉 1. posvjedočiti ili izjaviti da je što istinito, valjano ili ispravno [~ čije riječi] 2. potvrdom i potpisom zajamčiti istinitost, valjanost čega [~ ugovor] 3. zajamčiti da će se što uistinu dogoditi [~ dolazak] 4. složiti se s čijim odlukama [~ izbor ravnatelja] • potvŕditi se 〈povr.〉 1. pokazati se točnim [Njegove su se slutnje potvrdile.] 2. postići uspjeh, pokazati se uspješnim pred javnošću ili pred drugima [~ se kao slikar]; sin. (afirmirati se) v. pod afirmirati; vidski parnjak: potvrđivati

im. ž. 〈G pòtvrdnosti, I pòtvrdnošću/pòtvrdnosti〉 svojstvo onoga što je potvrdno; sin. pozitivnost; ant. negativnost, niječnost

im. ž. 〈G pòtvrđenosti, I pòtvrđenošću/pòtvrđenosti〉 svojstvo onoga što je potvrđeno

im. s. 〈G potvrđívānja〉 1. svjedočenje ili izjavljivanje da je što istinito, valjano ili ispravno 2. jamčenje istinitosti, valjanosti čega potvrdom i potpisom 3. jamčenje da će se što uistinu dogoditi 4. slaganje s čijim odlukama 5. postizanje uspjeha, pokazivanje uspjeha pred javnošću ili pred drugima

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. potvr̀đujēm, 3. l. mn. potvr̀đujū, imp. potvr̀đūj, aor. potvrđívah, imperf. potvr̀đīvāh, prid. r. potvrđívao, prid. t. potvr̀đīvān〉 1. svjedočiti ili izjavljivati da je što istinito, valjano ili ispravno [~ čije riječi] 2. potvrdom i potpisom jamčiti istinitost, valjanost čega [~ ugovore] 3. jamčiti da će se što uistinu dogoditi [~ dolazak] 4. slagati se s čijim odlukama [~ izbor ravnatelja] • potvrđívati se 〈povr.〉 1. pokazivati se točnim [Njegove se slutnje potvrđuju] 2. postizati uspjeh, pokazivati se uspješnim pred javnošću ili pred drugima [~ se kao slikar]; sin. (afirmirati se) v. pod afirmirati; vidski parnjak: potvrditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poùbījām, 3. l. mn. poubíjajū, imp. poùbījāj, aor. poubíjah, prid. r. poubíjao, prid. t. poùbījān〉 ubiti sve redom, ubiti u velikome broju [~ bolesnu stoku] • poubíjati se 〈povr.〉 međusobno se ubiti u velikome broju; sin. pobiti²

im. m. 〈G pòučka; mn. N pòučci, G pòučākā〉 načelo, pravilo koje izražava određenu zakonitost, pravilnost, odnos i koje se može utvrditi dokazom; sin. (teorem)

prid. 〈G pòučna; odr. pòučnī, G pòučnōg(a); ž. pòučna, s. pòučno; komp. poùčnijī〉 koji poučava, koji sadržava pouku [~ film; poučna knjiga]; sin. (didaktičan)

im. s. 〈G poučávānja〉 davanje pouke komu, prenošenje kakva znanja ili iskustva komu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poùčāvām, 3. l. mn. poučávajū, imp. poùčāvāj, aor. poučávah, imperf. poùčāvāh, prid. r. poučávao, prid. t. poùčāvān〉 davati komu pouku, prenositi komu kakvo znanje ili iskustvo [~ koga kemiju; ~ suradnike]; vidski parnjak: poučiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòučīm, 3. l. mn. pòučē, imp. poùči, aor. poùčih, prid. r. poùčio, prid. t. pòučen〉 dati komu pouku, prenijeti komu kakvo znanje ili iskustvo [~ koga kemiju; ~ koga redu; ~ suradnike]; vidski parnjak: poučavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. poùgljenī, 3. l. mn. poùgljenē, aor. 3. l. jd. pȍugljenī, prid. r. pougljènio, prid. t. poùgljenjen〉 pretvoriti se u ugljen [Drvo je pougljenilo.]; sin. (karbonizirati); vidski parnjak: pougljenjivati

im. s. 〈G pougljenjívānja〉 kem. pretvaranje u ugljen; sin. (karbonizacija)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pougljènjujē, 3. l. mn. pougljènjujū, aor. 3. l. jd. pougljenjíva, imperf. 3. l. jd. pougljènjīvāše, prid. r. pougljenjívao, prid. t. pougljènjīvan〉 pretvariti se u ugljen [Drvo pougljenjuje.]; sin. (karbonizirati); vidski parnjak: pougljeniti

im. ž. 〈G pȍukē, DL pȍuci; mn. N pȍuke, G pȍūkā〉 1. spoznaja stečena iskustvom, obično na nekoj vlastitoj pogrešci [dobra ~] 2. sustavno prenošenje znanja ili vještina na drugoga [davati pouke; dobivati pouku iz matematike]; sin. (obuka)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. poùmirē, prez. 3. l. mn. poùmirū, aor. 3. l. jd. pȍumira, prid. r. poùmirao〉 umrijeti jedan za drugim, umrijeti redom [Svi su stanovnici sela poumirali.]; sin. pomrijeti

im. ž. 〈G pòusminē; mn. N pòusmine, G pòusmīnā〉 anat. gornji, vanjski zaštitni sloj kože; sin. epiderma, ( pokožica)