prid. 〈G povučèna; odr. povùčenī, G povùčenōg(a); ž. povučèna, s. povučèno; komp. povučènijī〉 1. koji se ne ističe, koji nije otvoren ni društven [povučena djevojčica] 2. koji je daleko od javnosti [~ život]

im. ž. 〈G povùčenosti, I povùčenošću/povùčenosti〉 osobina onoga koji je povučen ili svojstvo onoga što je povučeno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povúčem, 3. l. mn. povúkū, imp. povúci, aor. povúkoh, prid. r. pòvūkao, prid. t. povùčen, pril. p. pòvūkāvši〉 1. vukući primaknuti koga ili što k sebi [~ uže; ~ kolica; ~ koga za rukav] 2. ostaviti trag u jednome potezu [~ crtu]; sin. potegnuti 3. duboko uvući u sebe iz čega [~ dim iz cigarete] 4. odustati od onoga što je već izrečeno, pokrenuto ili predano u kakav postupak [~ molbu; ~ primjedbu] 5. onemogućiti nastavak djelovanja ili postojanja [~ iz prodaje; ~ iz prometa] 6. pren. izazivati kakve posljedice [Ta odluka povukla je za sobom mnoga pitanja.] • pòvūći se 〈povr.〉 1. pomaknuti se unatrag, otići unatrag [~ se prema vratima]; sin. uzmaknuti 2. prekinuti kakvo djelovanje [~ se iz natjecanja] 3. vojn. prekinuti vojnu akciju [~ se s borbenih položaja] 4. vratiti se u prijašnje stanje [Plima se povukla.] 5. smjestiti se na kakvo zaštićeno mjesto, skloniti se od drugih [~ se na selo; ~ se u kut] 6. prestati se protiviti komu ili čemu [~ se pred istinom; ~ se pred neprijateljem; ~ se pred problemima; ~ se u svađi]; sin. popustiti, uzmaknuti pren.; vidski parnjak: povlačiti

im. ž. 〈G pózē; mn. N póze, G pózā〉 v. položaj, stav

prij. → iza

im. ž. 〈G pòzadinē; mn. N pòzadine, G pòzadīnā〉 1. ono što nije u prvome planu 2. pren. splet okolnosti koje se na što odnose [~ problema] ♦ u pozadini [držati se, djelovati itd.] prikriveno, skriveno [držati se, djelovati itd.]

im. m. 〈G pȍzdrāva; mn. N pȍzdrāvi, G pȍzdrāvā〉 1. uobičajeni izraz ili pokret glavom, rukom ili tijelom pri susretu ili rastanku 2. poruka s dobrim željama koje se komu upućuju na kraju pisma ili preko druge osobe [uz srdačan ~; Prenesi im naše pozdrave!] 3. vojničko odavanje počasti [~ zastavi] ◇ posljednji ~ oproštaj od pokojnika

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzdravīm, 3. l. mn. pòzdravē, imp. pòzdravi, aor. pòzdravih, prid. r. pòzdravio, prid. t. pòzdravljen〉 1. iskazati pozdrav riječima ili pokretom pri susretu ili rastanku [~ susjeda]; ant. odzdraviti 2. uputiti ili prenijeti poruku s dobrim željama na kraju pisma ili preko druge osobe [srdačno ~ koga] 3. pren. s odobravanjem ili naklonošću primiti kakvu novost, vijest ili događaj [~ donošenje novih zakona] • pòzdraviti se 〈povr.〉 1. izmijeniti pozdrave [~ se na rastanku] 2. pren. shvatiti da se što neće postići ili ostvariti [~ se s karijerom]; vidski parnjak: pozdravljati

im. s. 〈G pòzdravljānja〉 1. iskazivanje pozdrava riječima ili pokretom; ant. odzdravljanje 2. upućivanje ili prenošenje pozdrava 3. pren. a. primanje kakve novosti, vijesti ili događaja s odobravanjem ili naklonošću b. shvaćanje da se što neće postići ili ostvariti 4. izmjenjivanje pozdrava među sobom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzdravljām, 3. l. mn. pòzdravljajū, imp. pòzdravljāj, aor. pòzdravljah, imperf. pòzdravljāh, prid. r. pòzdravljao, prid. t. pòzdravljān〉 1. iskazivati pozdrav riječima ili pokretom pri susretu ili rastanku [~ susjeda]; ant. odzdravljati 2. upućivati ili prenositi poruku s dobrim željama na kraju pisma ili preko druge osobe [srdačno ~ koga] 3. pren. s odobravanjem ili naklonošću primati kakvu novost, vijest ili događaj [~ donošenje novih zakona] • pòzdravljati se 〈povr.〉 1. izmjenjivati među sobom pozdrave [~ na rastanku] 2. pren. shvaćati da se što neće postići ili ostvariti [~ se s karijerom]; vidski parnjak: pozdraviti

im. s. 〈G pozdravljénja; mn. N pozdravljénja, G pozdravljénjā〉 1. zvonjava crkvenih zvona koja rano ujutro, u podne i uvečer poziva na molitvu 2. molitva koja se moli u to doba

prid. 〈G pȍzdrāvnōg(a); ž. pȍzdrāvnā, s. pȍzdrāvnō〉 koji se odnosi na pozdrav, kojim se pozdravlja [~ govor]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pozèlenīm, 3. l. mn. pozèlenē, imp. pozelèni, aor. pozelènih, prid. r. pozelènio, prid. t. pozèlenjen〉 obojiti zelenom bojom, učiniti što zelenim [~ sliku]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pozelènīm, 3. l. mn. pozelènē, imp. pozelèni, aor. pozelènjeh, prid. r. m. pozelènio, ž. pozelènjela, s. pozelènjelo, mn. pozelènjeli〉 postati zelenim ili dobiti zelenu boju [~ od zavisti]

im. ž. 〈G pozícijē; mn. N pozícije, G pozícījā〉 v. položaj

prid. 〈G pozícījskōg(a); ž. pozícījskā, s. pozícījskō〉 v. položajni

prid. → pozicijski

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzīrām, 3. l. mn. pozírajū, imp. pòzīrāj, aor. pozírah, imperf. pòzīrāh, prid. r. pozírao〉 zauzeti/zauzimati određeni položaj za fotografiranje [~ pred kamerama]

im. m. 〈G pȍzitīva; mn. N pȍzitīvi, G pȍzitīvā〉 1. filmska vrpca ili fotografija na kojoj su odnosi svijetlih i tamnih dijelova isti kao i u stvarnosti; ant. negativ 2. gram. prvi stupanj stupnjevanja pridjeva i priloga kojim se izriče koje svojstvo

prid. 〈G pȍzitīvna; odr. pȍzitīvnī, G pȍzitīvnōg(a); ž. pȍzitīvna, s. pȍzitīvno; komp. pozitìvnijī〉 1. koji potvrđuje što, koji izražava slaganje ili odobravanje [~ odgovor]; sin. potvrdan; ant. niječan 2. koji je optimističan i dobronamjeran [pozitivna osoba] 3. koji je prožet optimizmom i dobrim namjerama [~ postupak; pozitivno djelovanje] 4. koji je dovoljan za prolaz na ispitu ili u školi (o ocjeni); sin. prolazan; ant. neprolazan 5. koji je veći od nule [~ broj; ~ rezultat]; ant. negativan

im. ž. 〈G pozitívnosti, I pozitívnošću/pozitívnosti〉 1. svojstvo onoga što potvrđuje ili izražava slaganje ili odobravanje; sin. potvrdnost; ant. niječnost 2. osobina onoga koji je optimističan i dobronamjeran 3. svojstvo onoga što je prožeto optimizmom i dobrim namjerama; ant. negativnost

im. m. 〈G pozitróna; mn. N pozitróni, G pozitrónā〉 fiz. najmanja čestica nosilac pozitivnoga električnog naboja

im. m. 〈G póziva; mn. N pózivi, G pózīvā〉 1. glas, riječ, pokret i sl. koji se upućuje komu da se komu ili čemu pridruži ili odazove 2. službeni pismeni zahtjev komu da se javi na određeno mjesto [~ u vojsku; ~ na sud] 3. izraz želje da tko bude nazočan kakvoj zgodi ili događaju [~ na školsku priredbu; ~ na svadbu] 4. pren. sklonost koju tko osjeća prema kojemu zanimanju [pjesnički ~]; sin. zvanje

im. s. 〈G pozívānja〉 1. obraćanje komu s očekivanjem da se komu ili čemu pridruži ili odazove 2. upućivanje poziva komu; sin. zvanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzīvām/pòzīvljēm, 3. l. mn. pozívajū/pòzīvljū, imp. pòzīvāj/pozívlji, aor. pozívah, imperf. pòzīvāh, prid. r. pozívao, prid. t. pòzīvān〉 1. obraćati se komu očekujući da dođe ili da se odazove [~ djecu u kuhinju; ~ psa]; sin. dozivati 2. upućivati komu poziv [~ prijatelja na rođendan]; sin. zvati; vidski parnjak: pozvati

im. ž. 〈G pózīvnicē; mn. N pózīvnice, G pózīvnīcā〉 pismena obavijest kojom se koga poziva da sudjeluje u kakvu događaju [~ za predstavljanje knjige]

prid. 〈G pòzlāćena; odr. pòzlāćenī, G pòzlāćenōg(a); ž. pòzlāćena, s. pòzlāćeno〉 presvučen slojem zlata

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pozlàćujēm, 3. l. mn. pozlàćujū, imp. pozlàćūj, aor. pozlaćívah, imperf. pozlàćīvāh, prid. r. pozlaćívao, prid. t. pozlàćīvān〉 pokrivati što tankim slojem zlata [~ prsten]; vidski parnjak: pozlatiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzlātīm, 3. l. mn. pòzlātē, imp. pozláti, aor. pozlátih, prid. r. pozlátio, prid. t. pòzlāćen〉 pokriti što tankim slojem zlata [~ prsten]; vidski parnjak: pozlaćivati • pozlátiti se 〈povr.〉 pren. učiniti da što bude korisno, da se isplati [Taj će se napor ~.]

im. ž. 〈G pòznanicē; mn. N pòznanice, G pòznanīcā〉 v. znanica

prid. 〈G pòznaničina; ž. pòznaničina, s. pòznaničino〉 v. znaničin

im. m. 〈G pòznanīka, V pȍznanīče; mn. N pòznanīci, G pòznanīkā〉 v. znanac

im. s. 〈G poznànstva; mn. N poznànstva, G pòznanstāvā/pòznānstvā〉 odnos među znancima [Njihovo ~ traje već deset godina.]

prid. 〈G pȍznāta; odr. pȍznātī, G pȍznātōg(a); ž. pȍznāta, s. pȍznāto; komp. poznàtijī〉 1. kojemu se zna identitet [~ počinitelj]; ant. anoniman 2. za koji se zna koji je [poznato vozilo] 3. za kojega se zna u javnosti [poznati znanstvenik]; ant. anoniman; ant. nepoznat

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòznām, 3. l. mn. pòznajū, imp. pòznāj, aor. pòznah, prid. r. pòznao, prid. t. pȍznāt〉 v. poznavati

im. s. 〈G poznávānja〉 imanje znanja o kome ili čemu

im. m. 〈G poznàvatelja; mn. N poznàvatelji, G poznàvatēljā〉 osoba koja što dobro poznaje, koja o čemu mnogo zna, koja se razumije u što, koja je dobro obaviještena; sin. znalac

im. ž. 〈G poznavatèljicē; mn. N poznavatèljice, G poznavatèljīcā〉 žena koja što dobro poznaje, koja o čemu mnogo zna, koja se razumije u što, koja je dobro obaviještena

prid. 〈G poznavatèljičina; ž. poznavatèljičina, s. poznavatèljičino〉 koji pripada poznavateljici

prid. 〈G poznàvateljskōg(a); ž. poznàvateljskā, s. poznàvateljskō〉 koji se odnosi na poznavatelje; sin. znalački

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòznājēm, 3. l. mn. pòznājū, imp. poznáji, aor. poznávah, imperf. pòznāvāh, prid. r. poznávao, prid. t. pòznāvān〉 ne doživljavati koga kao stranca ili što kao strano [Poznajem ga još iz djetinjstva.] • poznávati se 〈povr.〉 znati jedan drugoga [Poznajemo se iz škole.]; sin. (poznati), znati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòzobljēm, 3. l. mn. pòzobljū, imp. pozòblji, aor. pozòbah, prid. r. pozòbao, prid. t. pȍzobān〉 pojesti zobljući, pojesti zrno po zrno [Ptice su pozobale grožđe.]

usk. poziv kojim se privlači čija pozornost [Pozor! Krećemo!]

prid. 〈G pòzōrna; odr. pòzōrnī, G pòzōrnōg(a); ž. pòzōrna, s. pòzōrno; komp. pozòrnijī〉 1. koji što radi sa zanimanjem i usredotočenošću [~ gledatelj] 2. koji odražava da se što radi sa zanimanjem i usredotočenošću [pozorno čitanje]; sin. (pažljiv)

im. ž. 〈G pozórnicē; mn. N pozórnice, G pozórnīcā〉 1. uređeni prostor s odgovarajućom scenografijom ispred gledališta na kojemu se izvodi predstava [kazališna ~]; sin. scena 2. pren. mjesto na kojemu se zbivaju istaknuti događaji [Pariz je svjetska kulturna ~] ♦ sići (otići) s pozornice (scene) povući se iz javnoga života, prestati aktivno djelovati; stupiti na pozornicu (scenu) uključiti se u javni život, početi aktivno djelovati

im. ž. 〈G pòzōrnicē; mn. N pòzōrnice, G pòzōrnīcā〉 vojn. žena s činom pozornika

prid. 〈G pòzōrničina; ž. pòzōrničina, s. pòzōrničino〉 koji pripada pozornici, ženi s činom pozornika

im. m. 〈G pòzōrnīka, V pòzōrnīče; mn. N pòzōrnīci, G pòzōrnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 najniži vojni čin u svim rodovima vojske 2. osoba s istoimenim činom