prid. 〈G pȍuzdāna; odr. pȍuzdānī, G pȍuzdānōg(a); ž. pȍuzdāna, s. pȍuzdāno; komp. pouzdànijī〉 1. u kojega se može pouzdati [~ suradnik] 2. koji je posve siguran ili točan [~ dokaz; ~ zaključak]; ant. nepouzdan

im. ž. 〈G pouzdànicē; mn. N pouzdànice, G pouzdànīcā〉 žena koja uživa čije povjerenje

prid. 〈G pouzdàničina; ž. pouzdàničina, s. pouzdàničino〉 koji pripada pouzdanici

im. m. 〈G pouzdaníka, V pȍuzdanīče; mn. N pouzdaníci, G pouzdaníkā〉 osoba koja uživa čije povjerenje

im. ž. 〈G pȍuzdānosti, I pȍuzdānošću/pȍuzdānosti〉 osobina onoga koji je pouzdan ili svojstvo onoga što je pouzdano; ant. nepouzdanost

im. s. 〈G pouzdánja〉 sigurnost, vjera u sebe ili koga drugoga [imati pouzdanja u koga]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. poùzdām se, 3. l. mn. poùzdajū se, imp. poùzdāj se, aor. poùzdah se/poùzdadoh se, prid. r. poùzdao se〉 imati povjerenja i biti siguran u koga ili što [~ u svoje roditelje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvālīm, 3. l. mn. pòvālē, imp. pováli, aor. poválih, prid. r. poválio, prid. t. pòvāljen〉 srušiti što na tlo [~ stablo]; vidski parnjak: povaljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povàljujēm, 3. l. mn. povàljujū, imp. povàljūj, aor. povaljívah, imperf. povàljivāh, prid. r. povaljívao, prid. t. povàljīvān〉 rušiti što na tlo [~ stabla]; vidski parnjak: povaliti

gl. svrš. prijel./neprijel. → večerati

im. s. 〈G povèćala; mn. N povèćala, G povèćālā〉 optičko staklo koje povećava sliku, služi za promatranje sitnih predmeta [gledati kroz ~; staviti što pod ~]; sin. (lupa²) ♦ naći se pod povećalom biti oštro (kritički) promatran

im. s. 〈G povećánja〉 poprimanje više vrijednosti [~ plaća]; ant. smanjenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povèćām, 3. l. mn. povèćajū, imp. povèćāj, aor. povèćah, prid. r. povèćao, prid. t. pȍvećān〉 učiniti što većim, brojnijim ili obilnijim [~ zaposlenost; ~ plaće; ~ temperaturu] • povèćati se 〈povr.〉 postati većim ili postupno dobivati veću vrijednost [Dug se povećao.; Plaće su se povećale.]; sin. narasti pren., popeti se pren.; ant. pasti pren.; ant. smanjiti; vidski parnjak: povećavati

im. s. 〈G povećávānja〉 1. činjenje čega većim, brojnijim ili obilnijim 2. postajanje većim ili postupno poprimanje veće vrijednosti; sin. smanjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povèćāvām, 3. l. mn. povećávajū, imp. povèćāvāj, aor. povećávah, imperf. povèćāvāh, prid. r. povećávao, prid. t. povèćāvān〉 činiti što većim, brojnijim ili obilnijim [~ zaposlenost; ~ plaće; ~ temperaturu] • povećávati se 〈povr.〉 postajati većim ili postupno dobivati veću vrijednost [Dug se povećava.; Plaće se povećavaju]; sin. penjati se pren., rasti pren.; ant. padati pren.; ant. smanjivati; vidski parnjak: povećati

im. ž. 〈G pòveljē; mn. N pòvelje, G pȍvēljā〉 1. hist. u feudalnome razdoblju, javna isprava kojom se dodjeljuje koja povlastica 2. dokument pisan svečanim stilom kojim se u širim odnosima među ljudima, narodima i državama najavljuje željeno viđenje budućnosti ili obilježavaju veoma važna djela [Povelja Ujedinjenih naroda]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. povèdem se, 3. l. mn. povèdū se, imp. povèdi se, aor. povèdoh se, prid. r. pòveo se〉 slijediti čiji primjer, potpasti pod čiji utjecaj, učiniti što i drugi [~ za lošim đacima]; vidski parnjak: povoditi se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povèdem, 3. l. mn. povèdū, imp. povèdi, aor. povèdoh, prid. r. pòveo, prid. t. povèden〉 1. vodeći uzeti sa sobom [~ dijete u park] 2. učiniti prvi korak u čemu [~ pjesmu; ~ razgovor o školi]; sin. započeti 3. doći u prednost u kakvu natjecanju ili igri [Poveli su domaći igrači.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povèzem, 3. l. mn. povèzū, imp. povèzi, aor. povèzoh, prid. r. pòvezao, prid. t. povèzen〉 vozeći uzeti sa sobom [~ djecu automobilom u školu]

im. m. 〈G pòveza; mn. N pòvezi, G pȍvēzā〉 komad tkanine kojim se što povezuje [~ oko glave]

prid. 〈G pòvēzāna; odr. pòvēzānī, G pòvēzānōg(a); ž. pòvēzāna, s. pòvēzāno; komp. povezànijī〉 koji je u vezi s čim ili među kojima postoji veza [~ s rodbinom; povezane misli]; ant. nepovezan

im. ž. 〈G pòvēzānosti, I pòvēzānošću/pòvēzānosti〉 osobina onoga koji je povezan ili svojstvo onoga što je povezano; ant. nepovezanost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvēžēm, 3. l. mn. pòvēžū, imp. povéži, aor. povézah, prid. r. povézao, prid. t. pòvēzān〉 1. vežući pokriti, zaštititi što [~ ranu] 2. pren. a. dovesti što u smislenu vezu [~ događaje] b. dovesti koga ili što u međusobnu vezu s čim drugim, uspostaviti odnos među kim ili čim [~ suradnike; ~ tvrtke]; sin. (integrirati), spojiti • povézati se 〈povr.〉 stupiti s kim u vezu, uspostaviti kakav odnos [~ se s drugim školama]; vidski parnjak: povezivati

im. s. 〈G povezívānja; mn. N povezívānja, G povezívānjā〉 1. učvršćivanje vezanjem, činjenje da se što drži zajedno, spajanje krajeva 2. pokrivanje čega vezanjem, zaštita čega 3. pren. a. dovođenje čega u smislenu vezu b. dovođenje koga ili čega u međusobnu vezu s čim drugim, uspostavljanje odnosa među kim ili čim; sin. (integracija), spajanje 4. stupanje s kim u vezu, uspostavljanje kakvih odnosa 5. gram. sklapanje istovrijednih surečenica u vezničku nezavisnosloženu rečenicu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povèzujēm, 3. l. mn. povèzujū, imp. povèzūj, aor. povezívah, imperf. povèzīvāh, prid. r. povezívao, prid. t. povèzīvān〉 1. vežući učvršćivati, činiti da se što drži zajedno, spajati krajeve [~ maramu oko glave] 2. vežući pokrivati, štititi što [~ ranu] 3. pren. a. dovoditi što u smislenu vezu [~ događaje] b. dovoditi koga ili što u međusobnu vezu s čim drugim, uspostavljati odnos među kim ili čim [~ tvrtke]; sin. (integrirati), spajati • povezívati se 〈povr.〉 stupati s kim u vezu, uspostavljati kakve odnose [~ se s drugim školama]; vidski parnjak: povezati

im. ž. 〈G pòveznicē; mn. N pòveznice, G pòveznīcā〉 inform. veza ili uputnica s jedne mrežne stranice ili datoteke na drugu, uputnica na drugi dokument; sin. (link)

im. s. 〈G povíjānja〉 1. obavijanje kakvim zaštitnim slojem, stavljanje povoja (o rani) 2. stavljanje pelena (o djetetu) 3. davanje čemu nepravilna ili pogrešna oblika, činjenje čega krivim; sin. krivljenje, svijanje; ant. ispravljanje, uspravljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvījām, 3. l. mn. povíjajū, imp. pòvījāj, aor. povíjah, imperf. pòvījāh, prid. r. povíjao, prid. t. pòvījān〉 1. obavijati što kakvim zaštitnim slojem, staviti povoj (o rani) 2. stavljati pelene (o djetetu) • povíjati (se) 〈prijel.〉 davati čemu nepravilan ili pogrešan oblik, činiti što krivim [Vjetar povija grane.; ~ se u leđima pod teretom.]; sin. kriviti, svijati; ant. ispravljati, uspravljati; vidski parnjak: poviti

prid. 〈G pȍvijēsnōg(a); ž. pȍvijēsnā, s. pȍvijēsnō〉 koji se odnosi na povijest [~ razvoj]; sin. (historijski)

im. ž. 〈G pȍvijēsti, I pȍvijēšću/pȍvijēsti〉 1. znanost koja se bavi proučavanjem prošlosti [~ novoga vijeka; ~ srednjega vijeka; ~ staroga vijeka] 2. školski predmet u kojemu se proučavaju osnove istoimene znanosti; sin. (historija) ♦ ući u ~ biti zauvijek zapamćen

im. ž. 〈G povìjušē; mn. N povìjuše, G povìjūšā〉 razg. v. penjačica

im. m. 〈G pȍvīka; mn. N pȍvīci, G pȍvīkā〉 glasno izrečena riječ, skupina riječi ili glasanje kojim se doziva i izražava kakav osjećaj

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvīčēm, 3. l. mn. pòvīčū, imp. povíči, aor. povíkah, prid. r. povíkao〉 početi vikati, povisiti glas [Povikao je da stanemo.; ~ u jedan glas]

im. ž. 〈G povísilicē; mn. N povísilice, G povísilīcā〉 glazb. predznak kojim se visina tona mijenja za poluton prema gore; ant. snizilica

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòvīsīm, 3. l. mn. pòvīsē, imp. povísi, aor. povísih, prid. r. povísio, prid. t. pòvīšen〉 učiniti što višim ili većim, povećati čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; ant. oboriti • povísiti se 〈povr.〉 〈3. l.〉 postati višim [Povisila se temperatura.; Povisila se voda.]; sin. narasti, porasti; sin. dignuti, podignuti; ant. sniziti, spustiti; vidski parnjak: povisivati

im. s. 〈G povisívānja〉 1. činjenje čega višim ili većim, povećavanje visine ili vrijednosti čemu 2. postajanje višim; sin. dizanje, podizanje; ant. snizivanje, snižavanje, spuštanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povìsujēm, 3. l. mn. povìsujū, imp. povìsūj, aor. povisívah, imperf. povìsīvāh, prid. r. povisívao, prid. t. povìsīvān〉 činiti što višim ili većim, povećavati čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; ant. obarati • povisívati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 postajati višim [Povisuje se temperatura.; Povisuje se voda.]; sin. rasti; sin. dizati, podizati; ant. snizivati, snižavati, spuštati; vidski parnjak: povisiti

prij. poet. 1. v. iznad 2. v. nad

im. s. 〈G povišénja〉 povećanje vrijednosti ili brojnosti čega [~ primanja; ~ cijena]; ant. sniženje

im. ž. 〈G pòvišicē; mn. N pòvišice, G pòvišīcā〉 povećanje plaće

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍvijēm, 3. l. mn. pȍvijū, imp. pòvīj, aor. pòvih, prid. r. m. pȍvio, ž. pȍvīla, s. pȍvīlo, mn. pȍvīli, prid. t. povìjen〉 1. obaviti što kakvim zaštitnim slojem, staviti povoj 2. staviti pelene (o djetetu) • pòviti (se) 〈prijel.〉 dati čemu nepravilan ili pogrešan oblik, učiniti što krivim [Vjetar je povio grane.; ~ se u leđima pod teretom.]; sin. iskriviti, svinuti, sviti; ant. ispraviti, uspraviti; vidski parnjak: povijati

im. s. 〈G povjerávānja〉 proces u kojem se komu što povjerava ili koga ili što komu povjerava

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. povjèrāvām, 3. l. mn. povjerávajū, imp. povjèrāvāj, aor. povjerávah, imperf. povjèrāvāh, prid. r. povjerávao, prid. t. povjèrāvān〉 1. otkrivati, kazivati komu što u povjerenju [~ tajne prijatelju] 2. predavati komu koga ili što na čuvanje ili brigu [~ dijete baki; ~ novac banci] 3. davati komu kakvu dužnost ili zadatak [~ gradnju kuća dobroj tvrtki] • povjerávati se 〈povr.〉 govoriti u povjerenju [~ se majci]; vidski parnjak: povjeriti

im. ž. 〈G povjerènicē; mn. N povjerènice, G povjerènīcā〉 žena koja je dobila posebne ovlasti, kojoj je vlast povjerila kakvu posebnu dužnost

prid. 〈G povjerèničina; ž. povjerèničina, s. povjerèničino〉 koji pripada povjerenici

im. m. 〈G povjereníka, V pȍvjerenīče; mn. N povjereníci, G povjereníkā〉 osoba koja je dobila posebne ovlasti, kojoj je vlast povjerila kakvu posebnu dužnost [sindikalni ~]

im. s. 〈G povjerènstva; mn. N povjerènstva, G povjèrenstāvā/povjèrēnstvā〉 privremeno radno tijelo osnovano za obavljanje određenoga posla [izborno ~]; sin. (komisija)

im. s. 〈G povjerénja〉 osjećaj da se komu ili čemu može vjerovati [steći ~; izgubiti ~]; sin. vjera, vjerovanje; ant. nepovjerenje