pràmēnje

zb. im. s. 〈G pràmēnja〉 skup pramenova

pránje

im. s. 〈G pránja; mn. N pránja, G pránjā〉 uklanjanje nečistoće s čega vodom ili kojom drugom tekućinom

praòčev

prid. 〈G praòčeva; ž. praòčeva, s. praòčevo〉 koji pripada praocu; ant. pramajčin

praóna

im. ž. 〈G praónē; mn. N praóne, G praónā〉 razg. v. praonica

praònica

im. ž. 〈G praònicē; mn. N praònice, G praònīcā〉 prostorija u kojoj se što pere [~ automobila]; sin. perionica razg., praona razg.

praòtac

im. m. 〈G praòca, V prȁoče〉 čovjek od kojega su potekli svi ljudi [~ Adam]; ant. pramajka

prapočélo

im. s. 〈G prapočéla; mn. N prapočéla, G prapočélā〉 fil. iskonska tvar koja je uzrokom svim procesima u prirodi

prapočétak

im. m. 〈G prapočétka; mn. N prapočétci, G prapòčētākā〉 ono odakle sve počinje, početak svih početaka

prȁpōr

im. m. 〈G prȁpora, I prȁporom〉 geol. sediment finih čestica nastao djelovanjem vjetra; sin. les

prȁporac

im. m. 〈G prȁpōrca; mn. N prȁpōrci, G prȁporācā〉 šuplja kovinska loptica s kuglicom koja pri pokretu zvecka [konjski praporci]

prȁpovijēsnī

prid. 〈G prȁpovijēsnōg(a); ž. prȁpovijēsnā, s. prȁpovijēsnō〉 koji se odnosi na prapovijest; sin. (prethistorijski);

prȁpovijēst

im. ž. 〈G prȁpovijēsti, I prȁpovijēšću/prȁpovijēsti〉 najstarije razdoblje ljudske povijesti; sin. (prethistorija)

pràptica

im. ž. 〈G pràpticē; mn. N pràptice, G prȁptīcā〉 zool. izumrla ptica iz razdoblja jure, prijelazni oblik između gmaza i ptice

prȁs

usk. oponaša udarac ili pucanj

prásac

im. m. 〈G prásca; mn. N prásci, G prȃsācā〉 mužjak svinje

prȁsād

zb. im. ž. 〈G prȁsādi〉 mladunčad svinje

prȁsak

im. m. 〈G prȃska〉 jak zvuk koji se čuje kad se što razbije, kad što pukne ili eksplodira [~ bombe; ~ balona]; sin. (praskanje)

prȃse

im. s. 〈G prȁseta〉 mlado svinje

pràsica

im. ž. 〈G pràsicē; mn. N pràsice, G prȁsīcā〉 ženka svinje; sin. krmača

prásiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. prȃsī, 3. l. mn. prȃsē, aor. 3. l. jd. prȃsī, imperf. 3. l. jd. prásijāše, prid. r. prásio, prid. t. prȃsen〉 donositi na svijet (o krmači) [Krmača je prasila tri praseta.] • prásiti se 〈povr.〉 1. donositi prase na svijet [Krmača se prasila.] 2. dolaziti na svijet (o prasetu) [Prase se prasilo sinoć.]

prȁskalica

im. ž. 〈G prȁskalicē; mn. N prȁskalice, G prȁskalīcā〉 štapić od eksplozivne smjese koji u dodiru s vatrom počne gorjeti uz prasak

prȁskānje

im. s. 〈G prȁskānja〉 1. proizvođenje praska 2. v. prasak

prȁskati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȁskām, 3. l. mn. prȁskajū, imp. prȁskāj, aor. prȁskah, imperf. prȁskāh, prid. r. prȁskao〉 proizvoditi prasak [gromovi praskaju]; vidski parnjak: prasnuti

prȁskavac

im. m. 〈G prȁskāvca; mn. N prȁskāvci, G prȁskavācā〉 1. bombica od kartona i baruta 2. kem. eksplozivni plin, smjesa vodika i kisika u omjeru 2 : 1 koja se dobiva elektrolizom vode; sin. praskavi plin v. pod plin 3. gram. šumnik pri čijemu izgovoru dolazi do potpunoga zatvora prolaza zračne struje koji se zatim naglo otvara; sin. (eksploziv, okluziv, pregradnik)

prȁskozōrje

im. s. 〈G prȁskozōrja; mn. N prȁskozōrja, G prȁskozōrjā〉 1. vrijeme pred izlazak Sunca, vrijeme kad počinje svitati 2. pren. prvo, rano razdoblje u razvoju čega [~ čovječanstva]

praslàvēnskī

prid. 〈G praslàvēnskōg(a); ž. praslàvēnskā, s. praslàvēnskō〉 1. koji se odnosi na Praslavene 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. prajezik iz kojega su se razvili svi slavenski jezici

prȁsnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȁsnēm, 3. l. mn. prȁsnū, imp. prȁsni, aor. prȁsnuh, prid. r. prȁsnuo〉 1. proizvesti prasak [Grom je prasnuo.] 2. pren. naglo i snažno pokazati kakvo raspoloženje [~ za svaku sitnicu; ~ u smijeh]; vidski parnjak: praskati

prastanòvnica

im. ž. 〈G prastanòvnicē; mn. N prastanòvnice, G prastanòvnīcā〉 prvotna stanovnica kojega mjesta

prastanòvničin

prid. 〈G prastanòvničina; ž. prastanòvničina, s. prastanòvničino〉 koji pripada prastanovnici

prastanòvnīk

im. m. 〈G prastanovníka, V prȁstanovnīče; mn. N prastanovníci, G prastanovníkā〉 prvotni stanovnik kojega mjesta

prȁstar

prid. 〈G prȁstara; odr. prȁstārī, G prȁstārōg(a); ž. prȁstara, s. prȁstaro〉 1. koji je bio prije mnogo vremena, u dalekoj prošlosti [prastara vremena]; sin. davni, ( drevni); ant. nedavni 2. koji postoji od davnine [prastari narodni običaji] 3. koji je veoma star u odnosu na druga istovrsna bića ili predmete [prastara lipa]

prášak

im. m. 〈G práška; mn. N prášci, G prȃšākā〉 proizvod u obliku praha [~ za ranu]

prášan

prid. 〈G prášna; odr. prȃšnī, G prȃšnōg(a); ž. prášna, s. prášno; komp. pràšnijī〉 koji je pun prašine, koji na sebi ima sloj prašine [~ namještaj]

pràščić

im. m. 〈G pràščića; mn. N pràščići, G prȁščīćā〉 um. mali prasac

pràšina

im. ž. 〈G pràšinē〉 1. skup sitnih čestica krutih tvari [kućna ~] 2. pren. sitne čestice raspršene tekućine [vodena ~] ♦ baciti komu prašinu (pijesak) u oči zavarati koga, dovesti koga u zabludu; dignuti prašinu 〈oko koga, oko čega〉 izazvati uznemirenost, činiti da se govori o kome, o čemu, uznemiriti javnost čime; ~ se slegla ne govori se više o kome, o čemu, smirila se situacija

prášnica

im. ž. 〈G prášnicē; mn. N prášnice, G prášnīcā〉 bot. gornji, prošireni dio prašnika, sastoji se od peludnica

prȃšnīk

im. m. 〈G prȃšnīka; mn. N prȃšnīci, G prȃšnīkā〉 bot. dio cvijeta koji se sastoji od prašničke niti i prašnice, muški rasplodni organ kritosjemenjača

práštati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȃštām, 3. l. mn. práštajū, imp. prȃštāj, aor. práštah, imperf. prȃštāh, prid. r. práštao, prid. t. prȃštān〉 1. davati oprost komu [~ grijehe] 2. oslobađati koga krivnje [~ sinu trošenje novca]; sin. opraštati

pràšuma

im. ž. 〈G pràšumē; mn. N pràšume, G prȁšūmā〉 zem. gusta neprohodna šuma neizmijenjena ljudskim djelovanjem, najproširenija u tropskim kišnim područjima

pràšumskī

prid. 〈G pràšumskōg(a); ž. pràšumskā, s. pràšumskō〉 koji se odnosi na prašume

prȁti (se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȅrēm, 3. l. mn. pȅrū, imp. pèri, aor. prȁh, imperf. prȃh/pèrijāh/pèrāh, prid. r. m. prȁo, ž. prála, s. prȃlo, mn. prȃli, prid. t. prȃn, pril. s. pȅrūći, pril. p. prȃvši〉 vodom ili kojom drugom tekućinom uklanjati s čega nečistoću [~ ranu alkoholom; ~ ruke sapunom; ~ se svakodnevno]

pràtilac

im. m. 〈G pràtioca, V pràtioče; mn. N pràtioci, G pràtilācā〉 1. v. pratitelj 2. muškarac koji je osvojio drugo ili treće mjesto u natjecanju ljepote [drugi ~; prvi ~] 3. pren. sporedna pojava koja redovito prati glavna društvena zbivanja [~ političkih promjena]

pràtilja

im. ž. 〈G pràtiljē; mn. N pràtilje, G prȁtīljā〉 1. žena koja prati koga ili što; sin. pratiteljica 2. žena koja je osvojila drugo ili treće mjesto na natjecanju ljepote [druga ~; prva ~]

pràtiljin

prid. 〈G pràtiljina; ž. pràtiljina, s. pràtiljino〉 1. koji pripada pratilji, ženi koja prati koga ili što; sin. pratiteljičin 2. koji pripada pratilji, ženi koja je osvojila drugo ili treće mjesto na natjecanju ljepote

pràtiočev

prid. 〈G pràtiočeva; ž. pràtiočeva, s. pràtiočevo〉 v. pratiteljev

pràtitelj

im. m. 〈G pràtitelja; mn. N pràtitelji, G pràtitēljā〉 osoba koja prati koga ili što; sin. (pratilac)

pràtiteljev

prid. 〈G pràtiteljeva; ž. pràtiteljeva, s. pràtiteljevo〉 koji pripada pratitelju; sin. (pratiočev)

pratitèljica

im. ž. 〈G pratitèljicē; mn. N pratitèljice, G pratitèljīcā〉 usp. pratilja

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga