zb. im. s. 〈G pràmēnja〉 skup pramenova

im. s. 〈G pránja; mn. N pránja, G pránjā〉 uklanjanje nečistoće s čega vodom ili kojom drugom tekućinom

prid. 〈G praòčeva; ž. praòčeva, s. praòčevo〉 koji pripada praocu; ant. pramajčin

im. ž. 〈G praónē; mn. N praóne, G praónā〉 razg. v. praonica

im. ž. 〈G praònicē; mn. N praònice, G praònīcā〉 prostorija u kojoj se što pere [~ automobila]; sin. perionica razg., praona razg.

im. m. 〈G praòca, V prȁoče〉 čovjek od kojega su potekli svi ljudi [~ Adam]; ant. pramajka

im. s. 〈G prapočéla; mn. N prapočéla, G prapočélā〉 fil. iskonska tvar koja je uzrokom svim procesima u prirodi

im. m. 〈G prapočétka; mn. N prapočétci, G prapòčētākā〉 ono odakle sve počinje, početak svih početaka

im. m. 〈G prȁpora, I prȁporom〉 geol. sediment finih čestica nastao djelovanjem vjetra; sin. les

im. m. 〈G prȁpōrca; mn. N prȁpōrci, G prȁporācā〉 šuplja kovinska loptica s kuglicom koja pri pokretu zvecka [konjski praporci]

prid. 〈G prȁpovijēsnōg(a); ž. prȁpovijēsnā, s. prȁpovijēsnō〉 koji se odnosi na prapovijest; sin. (prethistorijski);

im. ž. 〈G prȁpovijēsti, I prȁpovijēšću/prȁpovijēsti〉 najstarije razdoblje ljudske povijesti; sin. (prethistorija)

im. ž. 〈G pràpticē; mn. N pràptice, G prȁptīcā〉 zool. izumrla ptica iz razdoblja jure, prijelazni oblik između gmaza i ptice

usk. oponaša udarac ili pucanj

im. m. 〈G prásca; mn. N prásci, G prȃsācā〉 mužjak svinje

zb. im. ž. 〈G prȁsādi〉 mladunčad svinje

im. m. 〈G prȃska〉 jak zvuk koji se čuje kad se što razbije, kad što pukne ili eksplodira [~ bombe; ~ balona]; sin. (praskanje)

im. s. 〈G prȁseta〉 mlado svinje

im. ž. 〈G pràsicē; mn. N pràsice, G prȁsīcā〉 ženka svinje; sin. krmača

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. prȃsī, 3. l. mn. prȃsē, aor. 3. l. jd. prȃsī, imperf. 3. l. jd. prásijāše, prid. r. prásio, prid. t. prȃsen〉 donositi na svijet (o krmači) [Krmača je prasila tri praseta.] • prásiti se 〈povr.〉 1. donositi prase na svijet [Krmača se prasila.] 2. dolaziti na svijet (o prasetu) [Prase se prasilo sinoć.]

im. ž. 〈G prȁskalicē; mn. N prȁskalice, G prȁskalīcā〉 štapić od eksplozivne smjese koji u dodiru s vatrom počne gorjeti uz prasak

im. s. 〈G prȁskānja〉 1. proizvođenje praska 2. v. prasak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȁskām, 3. l. mn. prȁskajū, imp. prȁskāj, aor. prȁskah, imperf. prȁskāh, prid. r. prȁskao〉 proizvoditi prasak [gromovi praskaju]; vidski parnjak: prasnuti

im. m. 〈G prȁskāvca; mn. N prȁskāvci, G prȁskavācā〉 1. bombica od kartona i baruta 2. kem. eksplozivni plin, smjesa vodika i kisika u omjeru 2 : 1 koja se dobiva elektrolizom vode; sin. praskavi plin v. pod plin 3. gram. šumnik pri čijemu izgovoru dolazi do potpunoga zatvora prolaza zračne struje koji se zatim naglo otvara; sin. (eksploziv, okluziv, pregradnik)

im. s. 〈G prȁskozōrja; mn. N prȁskozōrja, G prȁskozōrjā〉 1. vrijeme pred izlazak Sunca, vrijeme kad počinje svitati 2. pren. prvo, rano razdoblje u razvoju čega [~ čovječanstva]

prid. 〈G praslàvēnskōg(a); ž. praslàvēnskā, s. praslàvēnskō〉 1. koji se odnosi na Praslavene 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. prajezik iz kojega su se razvili svi slavenski jezici

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȁsnēm, 3. l. mn. prȁsnū, imp. prȁsni, aor. prȁsnuh, prid. r. prȁsnuo〉 1. proizvesti prasak [Grom je prasnuo.] 2. pren. naglo i snažno pokazati kakvo raspoloženje [~ za svaku sitnicu; ~ u smijeh]; vidski parnjak: praskati

im. ž. 〈G prastanòvnicē; mn. N prastanòvnice, G prastanòvnīcā〉 prvotna stanovnica kojega mjesta

prid. 〈G prastanòvničina; ž. prastanòvničina, s. prastanòvničino〉 koji pripada prastanovnici

im. m. 〈G prastanovníka, V prȁstanovnīče; mn. N prastanovníci, G prastanovníkā〉 prvotni stanovnik kojega mjesta

prid. 〈G prȁstara; odr. prȁstārī, G prȁstārōg(a); ž. prȁstara, s. prȁstaro〉 1. koji je bio prije mnogo vremena, u dalekoj prošlosti [prastara vremena]; sin. davni, ( drevni); ant. nedavni 2. koji postoji od davnine [prastari narodni običaji] 3. koji je veoma star u odnosu na druga istovrsna bića ili predmete [prastara lipa]

im. m. 〈G práška; mn. N prášci, G prȃšākā〉 proizvod u obliku praha [~ za ranu]

prid. 〈G prášna; odr. prȃšnī, G prȃšnōg(a); ž. prášna, s. prášno; komp. pràšnijī〉 koji je pun prašine, koji na sebi ima sloj prašine [~ namještaj]

im. m. 〈G pràščića; mn. N pràščići, G prȁščīćā〉 um. mali prasac

im. ž. 〈G pràšinē〉 1. skup sitnih čestica krutih tvari [kućna ~] 2. pren. sitne čestice raspršene tekućine [vodena ~] ♦ baciti komu prašinu (pijesak) u oči zavarati koga, dovesti koga u zabludu; dignuti prašinu 〈oko koga, oko čega〉 izazvati uznemirenost, činiti da se govori o kome, o čemu, uznemiriti javnost čime; ~ se slegla ne govori se više o kome, o čemu, smirila se situacija

im. ž. 〈G prášnicē; mn. N prášnice, G prášnīcā〉 bot. gornji, prošireni dio prašnika, sastoji se od peludnica

im. m. 〈G prȃšnīka; mn. N prȃšnīci, G prȃšnīkā〉 bot. dio cvijeta koji se sastoji od prašničke niti i prašnice, muški rasplodni organ kritosjemenjača

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȃštām, 3. l. mn. práštajū, imp. prȃštāj, aor. práštah, imperf. prȃštāh, prid. r. práštao, prid. t. prȃštān〉 1. davati oprost komu [~ grijehe] 2. oslobađati koga krivnje [~ sinu trošenje novca]; sin. opraštati

im. ž. 〈G pràšumē; mn. N pràšume, G prȁšūmā〉 zem. gusta neprohodna šuma neizmijenjena ljudskim djelovanjem, najproširenija u tropskim kišnim područjima

prid. 〈G pràšumskōg(a); ž. pràšumskā, s. pràšumskō〉 koji se odnosi na prašume

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȅrēm, 3. l. mn. pȅrū, imp. pèri, aor. prȁh, imperf. prȃh/pèrijāh/pèrāh, prid. r. m. prȁo, ž. prála, s. prȃlo, mn. prȃli, prid. t. prȃn, pril. s. pȅrūći, pril. p. prȃvši〉 vodom ili kojom drugom tekućinom uklanjati s čega nečistoću [~ ranu alkoholom; ~ ruke sapunom; ~ se svakodnevno]

im. m. 〈G pràtioca, V pràtioče; mn. N pràtioci, G pràtilācā〉 1. v. pratitelj 2. muškarac koji je osvojio drugo ili treće mjesto u natjecanju ljepote [drugi ~; prvi ~] 3. pren. sporedna pojava koja redovito prati glavna društvena zbivanja [~ političkih promjena]

im. ž. 〈G pràtiljē; mn. N pràtilje, G prȁtīljā〉 1. žena koja prati koga ili što; sin. pratiteljica 2. žena koja je osvojila drugo ili treće mjesto na natjecanju ljepote [druga ~; prva ~]

prid. 〈G pràtiljina; ž. pràtiljina, s. pràtiljino〉 1. koji pripada pratilji, ženi koja prati koga ili što; sin. pratiteljičin 2. koji pripada pratilji, ženi koja je osvojila drugo ili treće mjesto na natjecanju ljepote

prid. 〈G pràtiočeva; ž. pràtiočeva, s. pràtiočevo〉 v. pratiteljev

im. m. 〈G pràtitelja; mn. N pràtitelji, G pràtitēljā〉 osoba koja prati koga ili što; sin. (pratilac)

prid. 〈G pràtiteljeva; ž. pràtiteljeva, s. pràtiteljevo〉 koji pripada pratitelju; sin. (pratiočev)

im. ž. 〈G pratitèljicē; mn. N pratitèljice, G pratitèljīcā〉 usp. pratilja