ràzvesti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèzem, 3. l. mn. razvèzū, imp. razvèzi, aor. razvèzoh, prid. r. ràzvezao, prid. t. razvèzen〉 1. vodeći odvesti na različita mjesta [~ djecu] 2. vodeći razgranati [~ instalacije]; vidski parnjak: razvoditi

ràzvesti (se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèdem, 3. l. mn. razvèdū, imp. razvèdi, aor. razvèdoh, prid. r. ràzveo, prid. t. razvèden〉 v. rastati se

razvézati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvēžēm, 3. l. mn. ràzvēžū, imp. razvéži, aor. razvézah, prid. r. razvézao, prid. t. ràzvēzān〉 1. razdvojiti ono što je bilo vezano [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. odvezati; ant. svezati, zavezati 2. otpustiti čvor [~ uže]; sin. odriješiti 3. pren., razg. početi opširno o čemu pričati [~ priču] • razvézati se 〈povr.〉 prestati biti zavezanim [Čvor se razvezao.; Vezice su se razvezale.]; vidski parnjak: razvezivati

razvezívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèzujēm, 3. l. mn. razvèzujū, imp. razvèzūj, aor. razvezívah, imperf. razvèzīvāh, prid. r. razvezívao, prid. t. razvèzīvān〉 1. razdvajati ono što je bilo vezano [~ vezice na cipelama]; sin. odvezivati 2. otpuštati čvor [~ užad]; sin. driješiti 3. pren. opširno o čemu pričati [~ priču] • razvezívati se 〈povr.〉 prestajati biti zavezanim [Čvor se razvezuje.; Vezice se razvezuju.]; vidski parnjak: razvezati

razvìjāč

im. m. 〈G razvijáča, V rȁzvijāču; mn. N razvijáči, G razvijáčā〉 kemikalija koja služi za razvijanje fotografija

razvíjānje

im. s. 〈G razvíjānja〉 1. v. razvoj 2. širenje čega odmatanjem 3. povećavanje snage, činjenje čega jačim, većim 4. izgrađivanje ili oblikovanje i dovršavanje čega 5. stvaranje slike kemikalijom

razvíjati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvījām, 3. l. mn. razvíjajū, imp. ràzvījāj, aor. razvíjah, imperf. ràzvījāh, prid. r. razvíjao, prid. t. ràzvījān〉 1. odmatajući širiti što [~ jedra; ~ zastavu] 2. povećavati snagu, činiti što jačim, većim [~ mišiće; ~ brzinu] 3. izgrađivati ili oblikovati i dovršavati što [~ proizvodnju; ~ misao] 4. kemikalijom stvarati sliku [~ film] • razvíjati se 〈povr.〉 1. odvijati se u kakvu slijedu [Priča se razvija polako.] 2. dosezati viši stupanj u tjelesnome razvoju [Djeca se razvijaju.] 3. ostvarivati kakav napredak u odnosu na prijašnje stanje [Država se razvija u svjetsku velesilu.]; sin. izrastati pren. 4. nastajati iz čega drugoga [Iz cvijeta se razvija plod.]; vidski parnjak: razviti

razvìjen

prid. 〈G razvijèna; odr. razvìjenī, G razvìjenōg(a); ž. razvijèna, s. razvijèno; komp. razvijènijī〉 1. koji se u potpunosti razvio [razvijena pluća; razvijeno školstvo] 2. koji ima snažno tijelo, koji je dobro građen [~ mladić]; ant. nerazvijen

razvìjenōst

im. ž. 〈G razvìjenosti, I razvìjenošću/razvìjenosti〉 osobina onoga koji je razvijen ili svojstvo onoga što je razvijeno; ant. nerazvijenost

razvítak

im. m. 〈G razvítka; mn. N razvítci, G ràzvītākā〉 v. razvoj

ràzviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzvijēm, 3. l. mn. rȁzvijū, imp. ràzvīj, aor. ràzvih, prid. r. ràzvio, prid. t. razvìjen〉 1. odmatajući raširiti što [~ jedra; ~ zastavu] 2. povećati snagu ili sposobnost [~ brzinu; ~ mišiće; ~ pamćenje] 3. oblikovati i dovršiti što [~ proizvodnju; ~ misao] 4. kemikalijom stvoriti sliku [~ film] • ràzviti se 〈povr.〉 1. odviti se u kakvu slijedu [Priča se razvila polako.] 2. dosegnuti viši stupanj u tjelesnome razvoju [Djeca su se razvila.] 3. ostvariti kakav napredak u odnosu na prijašnje stanje [Država se razvila u svjetsku velesilu.]; sin. izrasti pren. 4. nastati iz čega drugoga [Iz cvijeta se razvio plod.]; vidski parnjak: razvijati

razvláčēnje

im. s. 〈G razvláčēnja〉 1. činjenje čega duljim; sin. izduljivanje, izduživanje, rastezanje 2. pren. a. činjenje da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga; sin. oduljivanje, produljivanje, rastezanje pren. b. odnošenje na sve strane grabežom c. razg. v. duljenje, rastezanje pren. 3. gubljenje prvotnoga oblika povećavanjem ili širenjem; sin. rastezanje

razvláčiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvlāčīm, 3. l. mn. ràzvlāčē, imp. razvláči, aor. razvláčih, imperf. razvláčijāh, prid. r. razvláčio, prid. t. ràzvlāčen〉 1. vukući povećavati dužinu čega, činiti što duljim [~ gumicu za kosu]; sin. rastezati 2. pren. a. činiti da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga [~ sezonu]; sin. oduljivati, produljivati, produžavati, produživati, rastezati pren. b. grabeći odnositi na sve strane [~ imovinu] • razvláčiti se 〈povr.〉 1. gubiti prvotni oblik povećavanjem ili širenjem [Majica se razvlači u pranju.]; sin. rastezati se v. pod rastezati 2. pren., razg. trajati dulje od predviđenoga ili zadanoga [Nastava se razvlači u nedogled.]; sin. rastezati se pren. v. pod rastezati; vidski parnjak: razvući

rázvod

im. m. 〈G rázvoda; mn. N rázvodi, G rázvōdā〉 v. rastava

razvòditi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvodīm, 3. l. mn. ràzvodē, imp. razvòdi, aor. razvòdih, imperf. ràzvođāh/razvòdijāh, prid. r. razvòdio, prid. t. ràzvođen〉 1. vodeći odvoditi na različita mjesta [~ djecu] 2. vodeći činiti da se što grana [~ instalacije]; vidski parnjak: razvesti

razvòditi (se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvodīm, 3. l. mn. ràzvodē, imp. razvòdi, aor. razvòdih, imperf. ràzvođāh/razvòdijāh, prid. r. razvòdio, prid. t. ràzvođen〉 v. rastajati se

rázvodnī

prid. 〈G rázvodnōg(a); ž. rázvodnā, s. rázvodnō〉 koji služi za razvođenje [razvodna kutija]

rázvodnica¹

im. ž. 〈G rázvodnicē; mn. N rázvodnice, G rázvodnīcā〉 zem. granica koja odvaja dva porječja ili slijeva; sin. (vododijelnica)

rázvodnica

im. ž. 〈G rázvodnicē; mn. N rázvodnice, G rázvodnīcā〉 vojn. žena s činom razvodnika

rázvodnīk

im. m. 〈G rázvodnīka, V rázvodnīče; mn. N rázvodnīci, G rázvodnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 niži vojni čin viši od čina pozornika 2. osoba s istoimenim činom

razvòdniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvodnīm, 3. l. mn. ràzvodnē, imp. razvòdni, aor. razvòdnih, prid. r. razvòdnio, prid. t. ràzvodnjen〉 1. učiniti vodenastim [~ pivo] 2. pren. učiniti da što izgubi smisao, jačinu i sl. [~ tekst nepotrebnim komentarima] • razvòdniti se 〈povr.〉 1. postati vodenastim 2. pren. postati neizražajnim, izgubiti okosnicu [Rasprava se razvodnila.]; vidski parnjak: razvodnjavati

razvodnjávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvòdnjāvām, 3. l. mn. razvodnjávajū, imp. razvòdnjāvāj, aor. razvodnjávah, imperf. razvòdnjāvāh, prid. r. razvodnjávao, prid. t. razvòdnjāvān〉 1. činiti vodenastim [~ pivo] 2. pren. činiti da što izgubi smisao, jačinu i sl. [~ tekst nepotrebnim komentarima] • razvodnjávati se 〈povr.〉 1. postajati vodenastim 2. pren. postajati neizražajnim, gubiti okosnicu [Rasprava se razvodnjavala.]; vidski parnjak: razvodniti

rázvoj

im. m. 〈G rázvoja〉 1. postupni rast ili napredak [zemlje u razvoju; gospodarski ~]; sin. (razvitak) 2. postupni vremenski slijed [nepovoljan ~ događaja]; sin. (razvijanje) 3. biol. proces u kojemu nizom promjena živi organizam stječe naprednije značajke, razvija se od jednostavnijih prema složenijim oblicima; sin. evolucija

razvojáčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvòjāčīm, 3. l. mn. razvòjāčē, imp. razvojáči, aor. razvojáčih, prid. r. razvojáčio, prid. t. razvòjāčen〉 otpustiti iz vojne službe; vidski parnjak: razvojačivati

razvojačívānje

im. s. 〈G razvojačívānja〉 vojn. otpuštanje iz vojne službe

razvojačívati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvojàčujēm, 3. l. mn. razvojàčujū, imp. razvojàčūj, aor. razvojačívah, imperf. razvojàčīvāh, prid. r. razvojačívao, prid. t. razvojàčīvān〉 otpuštati iz vojne službe; vidski parnjak: razvojačiti

rázvōjnī

prid. 〈G rázvōjnōg(a); ž. rázvōjnā, s. rázvōjnō〉 koji se odnosi na razvoj [~ plan]; sin. evolucijski

rázvoz

im. m. 〈G rázvoza; mn. N rázvozi, G rázvōzā〉 prijevoz čega na više mjesta; sin. razvoženje

razvòziti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvozīm, 3. l. mn. ràzvozē, imp. razvòzi, aor. razvòzih, imperf. ràzvožāh/razvòzijāh, prid. r. razvòzio, prid. t. ràzvožen〉 vozeći otpremati na različita mjesta; vidski parnjak: razvesti²

ràzvožēnje

im. s. 〈G ràzvožēnja; mn. N ràzvožēnja, G ràzvožēnjā〉 usp. razvoz

ràzvrat

im. m. 〈G ràzvrata〉 spolna raspuštenost

ràzvratan

prid. 〈G ràzvratna; odr. ràzvratnī, G ràzvratnōg(a); ž. ràzvratna, s. ràzvratno; komp. razvràtnijī〉 koji je sklon razvratu

ràzvratnica

im. ž. 〈G ràzvratnicē; mn. N ràzvratnice, G ràzvratnīcā〉 razvratna žena

ràzvratničin

prid. 〈G ràzvratničina; ž. ràzvratničina, s. ràzvratničino〉 koji pripada razvratnici

ràzvratnīk

im. m. 〈G ràzvratnīka, V ràzvratnīče; mn. N ràzvratnīci, G ràzvratnīkā〉 razvratna osoba

razvrgávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvr̀gāvām, 3. l. mn. razvrgávajū, imp. razvr̀gāvāj, aor. razvrgávah, imperf. razvr̀gāvāh, prid. r. razvrgávao, prid. t. razvr̀gāvān〉 prekidati (o vezi ili ugovoru); sin. raskidati; vidski parnjak: razvrgnuti

ràzvrgnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvrgnēm, 3. l. mn. ràzvrgnū, imp. ràzvrgni, aor. ràzvrgnuh, prid. r. ràzvrgnuo, prid. t. ràzvrgnūt〉 prekinuti (o vezi ili ugovoru); sin. raskinuti; vidski parnjak: razvrgavati

razvr̀stati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvr̀stām, 3. l. mn. razvr̀stajū, imp. razvr̀stāj, aor. razvr̀stah, prid. r. razvr̀stao, prid. t. rȁzvrstān〉 1. odvojiti prema svojstvima ili vrstama [~ povrće; ~ robu]; sin. (sortirati) 2. rasporediti u vrste prema kakvu svojstvu [~ biljke po rodovima i vrstama; ~ đake po razredima; ~ igrače po visini]; sin. svrstati • razvr̀stati se 〈povr.〉 1. stupiti u red prema određenome kriteriju [~ se u vrstu po visini]; sin. svrstati se v. pod svrstati 2. zauzeti odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [~ se po položaju u društvu]; sin. rasporediti se v. pod rasporediti; vidski parnjak: razvrstavati

razvrstávānje

im. s. 〈G razvrstávānja〉 1. raspoređivanje u vrste prema kakvu svojstvu; sin. razvrstavanje, ( sortiranje) 2. redanje u vrstu ili red 3. stupanje u red prema određenome kriteriju; sin. svrstavanje 4. zauzimanje odgovarajućega mjesta u kojemu utvrđenom redu; sin. raspoređivanje

razvrstávati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvr̀stāvām, 3. l. mn. razvrstávajū, imp. razvr̀stāvāj, aor. razvrstávah, imperf. razvr̀stāvāh, prid. r. razvrstávao, prid. t. razvr̀stāvān〉 1. odvajati što prema svojstvima ili vrstama [~ povrće; ~ robu]; sin. (sortirati) 2. raspoređivati u vrste prema kakvu svojstvu [~ biljke po rodovima i vrstama; ~ đake po razredima; ~ igrače po visini]; sin. svrstavati • razvrstávati se 〈povr.〉 1. stupati u red prema određenome kriteriju [~ se u vrstu po visini]; sin. svrstavati se v. pod svrstavati 2. zauzimatiti odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [~ se po položaju u društvu]; sin. raspoređivati se v. pod raspoređivati; vidski parnjak: razvrstati

ràzvūći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvúčem, 3. l. mn. razvúkū, imp. razvúci, aor. razvúkoh, prid. r. ràzvūkao, prid. t. razvùčen, pril. p. ràzvūkāvši〉 1. vukući povećati dužinu čega, učiniti što duljim [~ gumicu za kosu]; sin. rastegnuti 2. pren. a. učiniti da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga [~ predavanje]; sin. oduljiti, produljiti, produžiti, rastegnuti pren. b. razg. grabeći odnijeti na sve strane [~ imovinu] • ràzvūći se 〈povr.〉 1. izgubiti prvotni oblik povećanjem ili širenjem [Majica se razvukla u pranju.]; sin. rastegnuti se v. pod rastegnuti 2. pren., razg. v. oduljiti se pod oduljiti, otegnuti se pod otegnuti, rastegnuti se pren. pod rastegnuti; vidski parnjak: razvlačiti

rȃž

im. ž. 〈G rȁži, I rȁžju/rȁži〉 bot. 1. žitarica s malim sivozelenim duguljastim jestivim zrnatim plodovima 2. mali duguljasti zrnati plodovi istoimene žitarice čijim se mljevenjem dobiva brašno

rȁža

im. ž. 〈G rȁžē; mn. N rȁže, G rȃžā〉 zool. hrskavičnjača široka plosnata tijela i peraja u obliku krila s kukastom otrovnom bodljikom na repu

ràžaliti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràžalīm se, 3. l. mn. ràžalē se, imp. ràžali se, aor. ràžalih se, prid. r. ràžalio se〉 osjetiti sućut prema komu

ražalòstiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ražàlostīm, 3. l. mn. ražàlostē, imp. ražalòsti, aor. ražalòstih, prid. r. ražalòstio, prid. t. ražàlošćen〉 učiniti koga žalosnim ili izazvati u kome žalost [Ražalostila me njegova priča.] • ražalòstiti se 〈povr.〉 postati žalosnim; sin. ožalostiti poet., rastužiti; ant. obradovati, razveseliti, usrećiti

rážanj

im. m. 〈G rážnja; mn. N rážnji/rážnjevi, G rȃžānjā/rážnjēvā〉 štap na koji se natiče i okreće meso nad žarom [janje na ražnju] ♦ spremati ~, a zec u šumi prerano se radovati čemu, ići na nesigurno

ràženī

prid. 〈G ràženōg(a); ž. ràženā, s. ràženō〉 koji se odnosi na raž [~ kruh]

ražéstiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràžēstīm, 3. l. mn. ràžēstē, imp. ražésti, aor. ražéstih, prid. r. ražéstio, prid. t. ràžēšćen〉 izazvati u koga žestoku reakciju na što [~ sestru porugama] • ražéstiti se 〈povr.〉 žestoko reagirati na što ili zbog čega [~ se na ljudsku glupost; ~ se zbog nepravde]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga