im. m. 〈G ràžnjića; mn. N ràžnjići, G rȁžnjīćā〉 1. komadići mesa nabodeni na štapić 2. 〈mn.〉 jelo od istoimenih komadića mesa

im. ž. → hrđa

gl. nesvrš. neprijel. → hrđati

im. m. 〈neskl.〉 glazb. solmizacijska oznaka za drugi stupanj ljestvice

im. m. 〈G rȅagensa; mn. N rȅagensi, G rȅagēnsā〉 kem. tvar koja se upotrebljava za izazivanje kemijske reakcije s kojom drugom tvari

im. s. 〈G reagírānja〉 pokazivanje reakcije, odgovaranje, odazivanje na poticaj primljen izvana

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. reàgīrām, 3. l. mn. reagírajū, imp. reàgīrāj, aor. reagírah, imperf. reàgīrāh, prid. r. reagírao〉 pokazati/pokazivati reakciju, odgovoriti/odgovarati, odazvati se/odazivati se na poticaj primljen izvana

im. ž. 〈G reàkcijē; mn. N reàkcije, G reàkcījā〉 1. djelovanje ili proces do kojega dolazi zbog prethodnoga djelovanja ili procesa 2. med. odgovor organizma na utjecaj lijeka ili liječenja bolesti 3. ponašanje ili gesta kojom se na što reagira [Reakcija na tu vijest bila je šutnja.]; sin. odgovor ◇ kemijska ~ kem. proces koji dovodi do kemijske promjene djelovanjem jedne tvari na drugu ili djelovanjem fizičkih utjecaja na koju tvar ♦ lančana ~ niz posljedica ili postupaka koji proizlaze jedni iz drugih, koji jedni druge potiču

im. m. 〈G reàktanta; mn. N reàktanti, G reàktanātā〉 kem. tvar koja se troši pri kemijskoj reakciji i sudjeluje u nastajanju produkta

im. ž. 〈G reaktívnosti, I reaktívnošću/reaktívnosti〉 kem. sklonost stupanja u kemijsku reakciju

im. m. 〈G rèaktora, I rèaktorom; mn. N rèaktori, G rèaktōrā〉 tehn. 1. uređaj u kojemu se odvija kemijska reakcija 2. električni svitak za poništenje ili izmjenu faze izmjenične struje

prid. 〈G rèaktorskōg(a); ž. rèaktorskā, s. rèaktorskō〉 koji se odnosi na reaktore

prid. 〈G rèālna; odr. rèālnī, G rèālnōg(a); ž. rèālna, s. rèālno; komp. reàlnijī〉 v. stvaran

im. m. 〈G reàlista, V reàlistu; mn. N reàlisti, G reàlīstā〉 1. sljedbenik realizma 2. osoba koja životnu stvarnost prihvaća onakvom kakva jest, bez uljepšavanja i idealiziranja; ant. idealist

im. ž. 〈G reàlisticē; mn. N reàlistice, G reàlistīcā〉 1. sljedbenica realizma 2. žena koja životnu stvarnost prihvaća onakvom kakva jest, bez uljepšavanja i idealiziranja; ant. idealistica

prid. 〈G realìstična; odr. realìstičnī, G realìstičnōg(a); ž. realìstična, s. realìstično; komp. realistìčnijī〉 koji je stvaran, koji je utemeljen na činjenicama; ant. nerealističan

prid. 〈G realìstičina; ž. realìstičina, s. realìstičino〉 1. koji pripada realistici, sljedbenici realizma 2. koji pripada realistici, ženi koja životnu stvarnost prihvaća onakvom kakva jest, bez uljepšavanja i idealiziranja; ant. idealističin

prid. 〈G realìstičkōg(a); ž. realìstičkā, s. realìstičkō〉 koji se odnosi na realiste i realizam [~ roman]

im. ž. 〈G realizácijē〉 ostvarenje planiranoga, provođenje zamišljenoga i željenoga u djelo; sin. (realiziranje)

im. m. 〈G realìzma〉 umj. umjetnički stil i stilsko razdoblje koje traje od sredine do kraja 19. stoljeća (između romantizma i moderne umjetnosti), nastao je u Francuskoj, a označuje ga težnja prema objektivnome prikazivanju stvarnosti i svakidašnjice

im. s. 〈G realizírānja〉 v. realizacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. realìzīrām, 3. l. mn. realizírajū, imp. realìzīrāj, aor. realizírah, imperf. realìzīrāh, prid. r. realizírao, prid. t. realìzīrān〉 1. v. ostvariti 2. v. ostvarivati

im. ž. 〈G reálnosti, I reálnošću/reálnosti〉 v. stvarnost

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. reambùlīrām, 3. l. mn. reambulírajū, imp. reambùlīrāj, aor. reambulírah, imperf. reambùlīrāh, prid. r. reambulírao, prid. t. reambùlīrān〉 zem. dopuniti/dopunjavati, ispraviti/ispravljati zemljopisne karte na terenu naknadnim mjerenjem

im. ž. 〈G reanimácijē; mn. N reanimácije, G reanimácījā〉 med. uspostava prekinutoga rada pluća i srca, vraćanje osnovnih životnih funkcija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. reanìmīrām, 3. l. mn. reanimírajū, imp. reanìmīrāj, aor. reanimírah, imperf. reanìmīrāh, prid. r. reanimírao, prid. t. reanìmīrān〉 med. uspostaviti/uspostavljati prekinuti rad pluća i srca, vratiti/vraćati osnovne životne funkcije

im. s. 〈G rebárca; mn. N rebárca, G rèbārācā/rèbārcā〉 um. malo rebro

prid. 〈G rȅbrasta; odr. rȅbrastī, G rȅbrastōg(a); ž. rȅbrasta, s. rȅbrasto〉 koji oblikom nalikuje rebrima [rebrasti sklopovi]

prid. 〈G rèbrenōg(a); ž. rèbrenā, s. rèbrenō〉 koji se odnosi na rebro [rebreni mišići]

im. ž. 〈G rebrènicē; mn. N rebrènice, G rebrènīcā〉 drveno, kovinsko ili plastično prozorsko krilo

im. s. 〈G rèbra; mn. N rèbra, G rebárā〉 1. anat. plosnata svijena kost koja s kralježnicom i prsnom kosti oblikuje prsni koš [dvanaest pari rebara; slomiti ~] 2. grad. konstruktivni element svoda koji ima oblik kamene žile [gotičko ~; kameno ~] 3. pom. osnovni poprečni građevni element brodske konstrukcije 4. pren. izduženi i plosnati dio kakva niza [~ cilindra; ~ radijatora] ♦ mogu se prebrojiti 〈sva〉 rebra komu veoma je mršav tko; prebrojiti (namjestiti, naravnati i sl.) rebra komu istući koga

im. m. 〈G rébusa; mn. N rébusi, G rébūsā〉 zagonetka u kojoj se tekst koji treba odgonetnuti krije u razmještaju slika, slova, brojeva i drugih znakova [odgonetnuti ~]

im. m. 〈G recènzenta; mn. N recènzenti, G recènzenātā〉 ocjenjivač, kritičar kakva djela koji iznosi mišljenje u obliku pisanoga teksta prije ili poslije objavljivanja djela

im. ž. 〈G recènzenticē; mn. N recènzentice, G recènzentīcā〉 ocjenjivačica, kritičarka kakva djela koja iznosi mišljenje u obliku pisanoga teksta prije ili poslije objavljivanja djela

prid. 〈G recènzentičina; ž. recènzentičina, s. recènzentičino〉 koji pripada recenzentici

prid. 〈G recènzentskōg(a); ž. recènzentskā, s. recènzentskō〉 koji se odnosi na recenzente i recenziju [~ primjerak knjige]

im. ž. 〈G recènzijē; mn. N recènzije, G recènzījā〉 pismena ocjena ili kritički prikaz kakva znanstvenoga ili umjetničkoga djela

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. recènzīrām, 3. l. mn. recenzírajū, imp. recènzīrāj, aor. recenzírah, imperf. recènzīrāh, prid. r. recenzírao, prid. t. recènzīrān〉 napisati/pisati ocjenu ili kritički prikaz kakva znanstvenoga ili umjetničkoga djela [~ udžbenik]

im. ž. 〈G recèpcijē; mn. N recèpcije, G recèpcījā〉 1. primanje i usvajanje intelektualnih i umjetničkih tvorevina [~ umjetničkoga stila] 2. mjesto na kojemu se prijavljuje ili odjavljuje boravak u bolnici ili hotelu [hotelska ~]

prid. 〈G recèpcījskōg(a); ž. recèpcījskā, s. recèpcījskō〉 koji se odnosi na recepciju

im. m. 〈G recepcionára, V rȅcepcionāru/rȅcepcionāre; mn. N recepcionári, G recepcionárā〉 osoba koja radi na recepciji

prid. 〈G recepcionáreva; ž. recepcionáreva, s. recepcionárevo〉 koji pripada recepcionaru; sin. recepcionarov

im. ž. 〈G recepciònārkē, DL recepciònārki; mn. N recepciònārke, G recepciònārkā/recepciònārkī〉 žena koja radi na recepciji

prid. 〈G recepcionárova; ž. recepcionárova, s. recepcionárovo〉 usp. recepcionarev

im. m. 〈G rècepta; mn. N rècepti, G rècepātā〉 1. pismeni zahtjev koji liječnik upućuje ljekarniku da bolesniku pripremi ili izda određeni lijek 2. uputa za pripremanje kakva jela [~ za tortu]

im. ž. 〈G recèsijē; mn. N recèsije, G recèsījā〉 gosp. blaža gospodarska kriza

prid. 〈G recèsījskōg(a); ž. recèsījskā, s. recèsījskō〉 koji se odnosi na recesiju [~ udar]

prid. 〈G rȅcesīvna; odr. rȅcesīvnī, G rȅcesīvnōg(a); ž. rȅcesīvna, s. rȅcesīvno〉 koji je prikriven, potisnut, koji je slabiji od drugih [recesivni gen]; ant. dominantan