im. ž. 〈G apològijē; mn. N apològije, G apològījā〉 knjiž. tekst ili govor kojim se brani, hvali ili opravdava kakvo načelo ili osoba

prid. 〈G apològījskōg(a); ž. apològījskā, s. apològījskō〉 koji se odnosi na apologiju

im. m. 〈G àpostola; mn. N àpostoli, G àpostōlā〉 1. svaki od dvanaestorice Isusovih učenika koji su bili izabrani kako bi propovijedali evanđelja 2. pren. onaj koji gorljivo što zagovara ili prvi što počinje

prid. 〈G àpostolskōg(a); ž. àpostolskā, s. àpostolskō〉 1. koji se odnosi na apostole [Apostolsko vjerovanje] 2. koji se odnosi na papu [~ izaslanik]; sin. papinski

im. m. 〈G àpostrofa; mn. N àpostrofi, G àpostrōfā〉 v. izostavnik

im. ž. 〈G apotékē, DL apotéci; mn. N apotéke, G apotékā〉 v. ljekarna

im. m. 〈G apotekára, V ȁpotekāru/ȁpotekāre; mn. N apotekári, G apotekárā〉 v. ljekarnik

im. ž. 〈G apotekàricē; mn. N apotekàrice, G apotekàrīcā〉 v. ljekarnica

prid. 〈G apotekàričina; ž. apotekàričina, s. apotekàričino〉 v. ljekarničin

im. ž. 〈G apozícijē; mn. N apozícije, G apozícījā〉 gram. nesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju

prid. 〈G apozícījskōg(a); ž. apozícījskā, s. apozícījskō〉 koji se odnosi na apoziciju [apozicijska rečenica]

im. ž. 〈G apscìsē; mn. N apscìse, G apscísā〉 mat. prva koordinata u koordinatnome sustavu u ravnini ili prostoru

prid. 〈G ȁpsolūtna; odr. ȁpsolūtnī, G ȁpsolūtnōg(a); ž. ȁpsolūtna, s. ȁpsolūtno〉 koji je bezuvjetan, bez ikakva ograničenja, koji postoji sam po sebi [apsolutna vrijednost]; ant. relativan

im. m. 〈G apsolùtista, V apsolùtistu; mn. N apsolùtisti, G apsolùtīstā〉 1. neograničeni vladar 2. pristaša apsolutizma

im. ž. 〈G apsolùtisticē; mn. N apsolùtistice, G apsolùtistīcā〉 1. neograničena vladarica 2. žena pristaša apsolutizma

prid. 〈G apsolùtističina; ž. apsolùtističina, s. apsolùtističino〉 koji pripada apsolutistici

prid. 〈G apsolutìstičkōg(a); ž. apsolutìstičkā, s. apsolutìstičkō〉 koji se odnosi na apsolutiste i apsolutizam [apsolutistička vlast]

pril. na način apsolutista [vladati ~]

im. m. 〈G apsolutìzma〉 pol. oblik vladavine u kojemu sva zakonodavna, upravna i sudbena vlast pripada vladaru bez ikakvih ograničenja

pril. bezuvjetno, bez ikakva ograničenja; ant. relativno

im. m. 〈G apsòlventa; mn. N apsòlventi, G apsòlvenātā〉 osoba koja je odslušala sva predavanja na fakultetu ili višoj školi, ali nije položila sve ispite

im. ž. 〈G apsòlventicē; mn. N apsòlventice, G apsòlventīcā〉 žena koja je odslušala sva predavanja na fakultetu ili višoj školi, ali nije položila sve ispite

prid. 〈G apsòlventičina; ž. apsòlventičina, s. apsòlventičino〉 koji pripada apsolventici

prid. 〈G apsòlventskōg(a); ž. apsòlventskā, s. apsòlventskō〉 koji se odnosi na apsolvente [apsolventska godina]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. apsòlvīrām, 3. l. mn. apsolvírajū, imp. apsòlvīrāj, aor. apsolvírah, prid. r. apsolvírao, prid. t. apsòlvīrān〉 odslušati sva predavanja na fakultetu ili višoj školi [~ pravo]

im. ž. 〈G apstinèncijē〉 uskraćivanje sebi čega, odolijevanje čemu; sin. odricanje

prid. 〈G apstinèncījskōg(a); ž. apstinèncījskā, s. apstinèncījskō〉 koji se odnosi na apstinenciju [apstinencijska kriza]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. apstìnīrām, 3. l. mn. apstinírajū, imp. apstìnīrāj, aor. apstinírah, imperf. apstìnīrāh, prid. r. apstinírao〉 uskraćivati sebi što, odolijevati čemu [~ od pušenja]; sin. odricati se

im. ž. 〈G apstràkcijē; mn. N apstràkcije, G apstràkcījā〉 1. izdvajanje bitnih i zajedničkih obilježja kakve pojave na temelju niza primjera kako bi se oblikovao opći pojam 2. umj. djelo, najčešće likovno, u kojemu nema oponašanja stvarnoga svijeta te prepoznatljivih figura ili predmeta 3. kem. proces pri kojemu se što izlučuje; sin. izlučivanje 4. ono što postoji samo u mislima, što je zamišljeno, a ne i stvarno

prid. 〈G àpstraktna; odr. àpstraktnī, G àpstraktnōg(a); ž. àpstraktna, s. àpstraktno; komp. apstràktnijī〉 koji se ne odnosi na materijalnu stvarnost; ant. konkretan

im. m. 〈G àpsurda; mn. N àpsurdi, G ȁpsūrdā〉 ono što se protivi logičnomu razboritom mišljenju

prid. 〈G àpsurdna; odr. àpsurdnī, G àpsurdnōg(a); ž. àpsurdna, s. àpsurdno; komp. apsùrdnijī〉 koji je u sukobu s logičnim, razboritim mišljenjem

im. ž. 〈G àpsurdnosti, I àpsurdnošću/àpsurdnosti〉 svojstvo onoga što je apsurdno

im. m. 〈G ȃra, L áru, I ȃrom/ȃrem; mn. N ȃri, G árā〉 iznimno dopuštena mjerna jedinica za površinu zemljišta, sto kvadratnih metara (a)

im. m. 〈G ȃrka; mn. N ȃrci, G ȁrākā〉 1. jedinica za mjeru papira, dva lista ili četiri stranice 2. velik list papira iz kojega se presavijanjem dobiva 16 stranica ◇ autorski ~ količina teksta od 30 000 grafičkih znakova ili mjesta

prid. 〈G aramèjskōg(a); ž. aramèjskā, s. aramèjskō〉 1. koji se odnosi na Aramejce 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. a. službeni jezik zapadnoga dijela Perzijskoga Carstva te jezik mnogih židovskih pravnih i vjerskih tekstova, pripada semitskoj grani afroazijskih jezika b. narodni jezik Aramejaca kojim se govori u dijelovima Bliskoga i Srednjega istoka, pripada semitskoj grani afroazijskih jezika

im. m. 〈G aranžmána; mn. N aranžmáni, G aranžmánā〉 1. skladan raspored dijelova čega [cvjetni ~] 2. glazb. 〈jd.〉 preradba ili obradba koje skladbe 3. v. sporazum

prid. 〈G àrapskōg(a); ž. àrapskā, s. àrapskō〉 1. koji se odnosi na Arape 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jezik Kurana i muslimanskoga bogoslužja 3. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u mnogim zemljama sjeverne Afrike, Bliskoga i Srednjega istoka te narodni jezik Arapa, pripada semitskoj grani afroazijskih jezika

im. ž. 〈G arbitrážē; mn. N arbitráže, G arbitrážā〉 rješavanje sporova na posebnim sudovima čije odluke stranke u sporu unaprijed prihvaćaju

prid. 〈G ȁrbitrāžnōg(a); ž. ȁrbitrāžnā, s. ȁrbitrāžnō〉 koji se odnosi na arbitražu [~ sud]

im. m. 〈G arborétuma; mn. N arborétumi, G arborétūmā〉 bot. botanički vrt u kojemu se bilje uzgaja za znanstvene potrebe i za potrebe daljnjega uzgoja

im. m. 〈G arbúna; mn. N arbúni, G arbúnā〉 zool. crvenkasta morska riba cijenjena mesa

im. ž. 〈G arèbicē〉 jez. oblik arapskoga pisma koji su upotrebljavali muslimani u Bosni i Hercegovini; sin. hrvatica

im. ž. 〈G arénē; mn. N aréne, G arénā〉 1. grad. kružna ili ovalna kamena građevina s gledalištem i bez krova u kojoj su se u rimsko doba održavale borbe i sportske igre 2. prostor u kojemu se odvija koji događaj ili natjecanje [cirkuska ~]

im. m. 〈G argóna〉 kem. kemijski element (Ar), bezbojni plemeniti plin koji služi za punjenje žarulja

prid. 〈G argónova; ž. argónova, s. argónovo〉 koji pripada argonu [~ atom]

im. m. 〈G argùmenta; mn. N argùmenti, G argùmenātā〉 1. v. dokaz 2. v. obrazloženje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. argumèntīrām, 3. l. mn. argumentírajū, imp. argumèntīrāj, aor. argumentírah, imperf. argumèntīrāh, prid. r. argumentírao, prid. t. argumèntīrān〉 1. v. dokazati 2. v. dokazivati 3. v. obrazlagati 4. v. obrazložiti; sin. (dati argumente) v. pod dati, (davati argumente) v. pod davati