prid. 〈G arhàična; odr. arhàičnī, G arhàičnōg(a); ž. arhàična, s. arhàično; komp. arhaìčnijī〉 1. v. staromodan 2. v. zastario

im. m. 〈G arhaìzma; mn. N arhaìzmi, G arhaìzāmā〉 jez. zastarjela riječ koja pripada pasivnomu leksiku

im. m. 〈G àrhānđela; mn. N àrhānđeli, G àrhānđēlā〉 v. arkanđeo

im. ž. 〈G ȁrhejē; mn. N ȁrheje, G ȁrhējā〉 biol. 1. 〈mn.〉 zasebna razvojna linija prokariotskih organizama koji su dali evolucijsku osnovu za razvoj svih živih bića na Zemlji 2. pripadnik istoimene razvojne linije

im. m. 〈G arheòloga, V arheòlože; mn. N arheòlozi, G arheòlōgā〉 stručnjak koji se bavi arheologijom

im. ž. 〈G arheològijē〉 znanost koja proučava materijalne povijesne izvore, istražuje očuvane ostatke iz prošlosti

im. ž. 〈G arheòloginjē; mn. N arheòloginje, G arheòlogīnjā〉 stručnjakinja koji se bavi arheologijom

prid. 〈G arheòloškōg(a); ž. arheòloškā, s. arheòloškō〉 koji se odnosi na arheologe i arheologiju [~ nalazi]

im. m. 〈G arhiđàkona; mn. N arhiđàkoni, G arhiđàkōnā〉 rel. kaptolski dostojanstvenik, glavni đakon

im. m. 〈G arhipelága〉 v. otočje

im. m. 〈G arhìtekta, V arhìtektu; mn. N arhìtekti, G arhìtekātā〉 osoba koja je završila studij arhitekture i koja izrađuje nacrte prema kojima se grade zgrade i oblikuje prostor

im. ž. 〈G arhìtekticē; mn. N arhìtektice, G arhìtektīcā〉 žena koja je završila studij arhitekture i koja izrađuje nacrte prema kojima se grade zgrade i oblikuje prostor

prid. 〈G arhìtektičina; ž. arhìtektičina, s. arhìtektičino〉 koji pripada arhitektici

im. ž. 〈G arhitektúrē〉 projektiranje zgrada i oblikovanje prostora u kojemu se živi i radi [suvremena ~; crkvena ~]

im. m. 〈G arhíva; mn. N arhívi, G arhívā〉 ustanova u kojoj se čuvaju pisani dokumenti iz prošlosti [državni ~; gradski ~]

im. ž. 〈G arhívē; mn. N arhíve, G arhívā〉 zbirka dokumenata i različitih zapisa koja se čuva u kakvoj ustanovi; sin. (pismohrana)

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. arhìvīrām, 3. l. mn. arhivírajū, imp. arhìvīrāj, aor. arhivírah, imperf. arhìvīrāh, prid. r. arhivírao, prid. t. arhìvīrān〉 1. pohraniti/pohranjivati u arhiv [~ povijesni dokument] 2. pohraniti/pohranjivati u arhivu [~ spis]

prid. 〈G àrhīvskōg(a); ž. àrhīvskā, s. àrhīvskō〉 koji se odnosi na arhiv [arhivska građa]

prid. 〈G àrhīvskōg(a); ž. àrhīvskā, s. àrhīvskō〉 koji se odnosi na arhivu

im. m. 〈G àrhonta; mn. N àrhonti, G àrhonātā〉 pov. 1. najviši činovnik, upravljač ili sudac u grčkome polisu 2. naziv za strane vladare u bizantskim izvorima

im. ž. 〈G ȃrijē; mn. N ȃrije, G ȃrījā〉 glazb. skladba za pjevača solista uz instrumentalnu pratnju

im. m. 〈G ȃrījca, V ȃrījče; mn. N ȃrījci, G ȃrijācā, ȃrijevācā〉 1. v. arijevac 2. (Ȃrijac) v. Arijevac pod arijevac

prid. 〈G ȃrijčeva; ž. ȃrijčeva, s. ȃrijčevo〉 v. arijevčev

im. m. 〈G ȃrijēvca, V ȃrijēvče; mn. N ȃrijēvci, G ȃrijevācā〉 1. prema rasističkoj teoriji pripadnik više rase; sin. (arijac) 2. (Ȃrijevac) pripadnik pretpovijesnoga naroda nastanjenoga u Iranu i sjevernoj Indiji; sin. (Arijac) v. pod arijac

prid. 〈G ȁrijēvčeva; ž. ȁrijēvčeva, s. ȁrijēvčevo〉 1. koji pripada arijevcu, prema rasističkoj teoriji pripadniku više rase; sin. (arijčev) 2. (Ȁrijēvčev) koji pripada Arijevcu, pripadniku pretpovijesnoga naroda nastanjenoga u Iranu i sjevernoj Indiji; sin. (Arijčev) v. pod arijčev

im. ž. 〈G ȃrijēvkē, DL ȃrijēvki; mn. N ȃrijēvke, G ȃrijēvkā/ȃrijēvkī〉 1. prema rasističkoj teoriji pripadnica više rase; sin. (arijka) 2. (Ȃrijēvka) pripadnica pretpovijesnoga naroda nastanjenoga u Iranu i sjevernoj Indiji; sin. (Arijka) v. pod arijka

prid. 〈G ȃrijēvskōg(a); ž. ȃrijēvskā, s. ȃrijēvskō〉 koji se odnosi na arijevce [arijevsko podrijetlo]; sin. (arijski)

im. ž. 〈G ȃrījkē, DL ȃrījki; mn. N ȃrījke, G ȃrījkā/ȃrījkī〉 v. arijevka

prid. 〈G ȃrījskōg(a); ž. ȃrījskā, s. ȃrījskō〉 v. arijevski

im. ž. 〈G aristokràcijē〉 1. pol. oblik vladavine u kojemu vlast drži povlašteni sloj, elita 2. v. plemstvo

im. m. 〈G aristòkrata; mn. N aristòkrati, G aristòkrātā〉 v. plemić

im. ž. 〈G aristòkratkinjē; mn. N aristòkratkinje, G aristòkratkīnjā〉 v. plemkinja

prid. 〈G aristòkratskōg(a); ž. aristòkratskā, s. aristòkratskō〉 v. plemićki

im. m. 〈G àriša; mn. N àriši, G ȁrīšā〉 bot. crnogorično drvo iz porodice borova koje svake godine gubi igličaste listove [europski ~]

prid. 〈G aritmètičkōg(a); ž. aritmètičkā, s. aritmètičkō〉 koji se odnosi na aritmetiku [~ zadatak]

im. m. 〈G aritmètikē, DL aritmètici〉 mat. grana matematike koja proučava operacije s prirodnim i cijelim brojevima

im. ž. 〈G arìtmijē〉 med. nepravilno kucanje srca

im. ž. 〈G ȃrkē; mn. N ȃrke, G ȃrkā/ȃrkī〉 lađa u obliku kovčega [Noina ~]

im. ž. 〈G arkádē; mn. N arkáde, G arkádā〉 1. grad. trijem sa stupovima povezanim lukovima 2. anat. izbočina čeone kosti iznad očne šupljine

im. ž. 〈G arkàdijē〉 1. (Arkàdija) pokrajina na Peloponezu o kojoj pjeva Homer 2. pren. zamišljena zemlja ili kraj u kojemu se živi slobodno, nesputano i idilično

im. m. 〈G àrkānđela; mn. N àrkānđeli, G àrkānđēlā〉 rel. 1. 〈jd.〉 najviši naslov anđela 2. anđeo s istoimenim naslovom [~ Gabrijel]; sin. (arhanđeo)

prid. 〈G àrktičkōg(a); ž. àrktičkā, s. àrktičkō〉 1. koji se odnosi na Arktik, područje oko Sjevernoga pola do sjeverne obratnice 2. pren. koji je iznimno hladan [arktička zima]

im. m. 〈G arménca, V ȁrmēnče; mn. N arménci, G armènācā〉 1. pripadnik Armenske apostolske Crkve 2. (Arménac) pripadnik armenskoga naroda

im. ž. 〈G àrmēnkē, DL àrmēnki; mn. N àrmēnke, G àrmēnkā/àrmēnkī〉 1. pripadnica Armenske apostolske Crkve 2. (Àrmēnka) pripadnica armenskoga naroda

prid. 〈G àrmēnskōg(a); ž. àrmēnskā, s. àrmēnskō〉 1. koji se odnosi na armence, Armence i Armeniju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. a. službeni jezik u Armeniji i narodni jezik Armenaca b. grana indoeuropske jezične porodice koja obuhvaća samo istoimeni jezik

im. ž. 〈G àrmijē; mn. N àrmije, G ȁrmījā〉 1. → vojska 2. hist. u vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije oružane snage države koje ju čuvaju od neprijatelja

prid. 〈G àrmīrānōg(a); ž. àrmīrānā, s. àrmīrānō〉 koji je pojačan željeznom konstrukcijom [~ beton]

im. ž. 〈G arómē; mn. N aróme, G arómā〉 1. ugodan miris koji se širi iz neke tvari 2. prepoznatljiv okus