im. m. 〈G létka; mn. N létci, G lȇtākā〉 list papira s promidžbenim ili obavijesnim sadržajem

prid. 〈G lètēćēg(a); ž. lètēćā, s. lètēćē〉 1. koji leti [~ objekt] 2. pren., razg. koji se obavlja na brzinu [~ sastanak]

im. s. 〈G lètēnja〉 1. kretanje zrakom s pomoću krila ili kakva uređaja 2. pren. a. brzo prolaženje b. razg. v. jurenje 3. isključivanje s kakva položaja 4. izbacivanje ili tjeranje iz kakva prostora

pril. veoma brzo i površno; sin. letimično

prid. 〈G lètimična; odr. lètimičnī, G lètimičnōg(a); ž. lètimična, s. lètimično〉 koji je učinjen letimice [~ pogled]

pril., usp. letimice

im. ž. 〈G lètjelicē; mn. N lètjelice, G lètjelīcā〉 zračno prijevozno sredstvo [svemirska ~]; sin. (zrakoplov)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lètīm, 3. l. mn. lètē, imp. lèti, aor. lètjeh, imperf. lètijāh/lèćāh, prid. r. m. lètio, ž. lètjela, s. lètjelo, mn. lètjeli〉 1. kretati se zrakom s pomoću krila ili kakva uređaja [~ zrakoplovom] 2. biti bačen u zrak [Kamenje leti na sve strane.] 3. pren. a. brzo prolaziti [Vrijeme leti.] b. razg. v. juriti 4. biti isključen s kakva položaja [~ s dužnosti] 5. biti izbačen ili otjeran iz kakva prostora [~ iz razreda]

prid. 〈G lȇtnōg(a); ž. lȇtnā, s. lȇtnō〉 koji se odnosi na let

im. ž. 〈G létnicē; mn. N létnice, G létnīcā〉 zool. kožnata opna koja se proteže između produženih prednjih prsta te stražnjih nogu i repa nekih kralježnjaka; sin. letna kožica v. pod kožica

prid. 〈G lètōnskōg(a); ž. lètōnskā, s. lètōnskō〉 1. koji se odnosi na Letonce i Letoniju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Letoniji i narodni jezik Letonaca; sin. latvijski

im. ž. 〈G lȅtvicē; mn. N lȅtvice, G lȅtvīcā〉 tanak i uzak komad daske

im. ž. 〈G leukémijē〉 med. zloćudna bolest matičnih stanica krvotoka prouzročena naglim i nenadziranim porastom leukocita

im. m. 〈G leukocíta; mn. N leukocíti, G leukocítā〉 med. krvna stanica bez pigmenta čija je osnovna funkcija obrana organizma od bakterija, stranih tvari i sl.

im. m. 〈G lèuta; mn. N lèuti, G lȅūtā〉 pom. ribarski brodić na vesla s jednim jarbolom

im. m. 〈G lèvanta; mn. N lèvanti, G lèvanātā〉 met. istočni vjetar, vjetar koji puše s istoka; sin. istočnjak; ant. zapadnjak

im. m. 〈G levíta, V lȅvīte; mn. N levíti, G levítā〉 rel. starozavjetni svećenik iz Levijeva plemena

im. ž. 〈G levitácijē〉 održavanje tijela u zraku bez oslonca u stanju halucinacije

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. levìtīrām, 3. l. mn. levitírajū, imp. levìtīrāj, aor. levitírah, imperf. levìtīrāh, prid. r. levitírao〉 biti u stanju levitacije

prid. 〈G lèvītskōg(a); ž. lèvītskā, s. lèvītskō〉 koji se odnosi na levite [Levitski zakonik]

im. ž. 〈G lèzbījkē, DL lèzbījki; mn. N lèzbījke, G lèzbījkā/lèzbījkī〉 žena koju spolno privlače žene; sin. homoseksualka; ant. heteroseksualka

im. m. 〈G lȅžāja; mn. N lȅžāji/lȅžajevi, G lȅžājā/lȅžajēvā〉 1. 〈mn. lèžāji〉 dio namještaja ili mjesto predviđeno da se na njemu leži [~ u vlaku; prenosivi ~; sklopivi ~] 2. tehn. 〈mn. lȅžajevi〉 oslonac ili ono što prihvaća i drži pokretne dijelove [kuglični ~]

im. ž. 〈G lèžāljkē, DL lèžāljci; mn. N lèžāljke, G lèžāljkā/lèžāljkī〉 sjedalica koja se može sklopiti i prenositi, namijenjena je udobno sjedenju ili ležanju [vrtna ~; ~ za plažu]

im. s. 〈G lèžānja〉 nalaženje u vodoravnome položaju

im. ž. 〈G ležàrinē; mn. N ležàrine, G ležàrīnā〉 novčana naknada koja se plaća za čuvanje robe u skladištu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lèžīm, 3. l. mn. lèžē, imp. lȅzi, aor. lèžah, imperf. lèžāh, prid. r. lèžao〉 1. nalaziti se u vodoravnome položaju [~ u krevetu] 2. pren. a. nalaziti se, biti smješten [Grad leži na obali rijeke.] b. biti pokopan i počivati [Ovdje leže naši stari.]

prid. 〈G lȅžērna; odr. lȅžērnī, G lȅžērnōg(a); ž. lȅžērna, s. lȅžērno; komp. ležèrnijī〉 koji nije ničim sputan i opterećen [ležerno držanje]; sin. opušten v. pod opustiti

im. s. 〈G lèžīšta; mn. N lèžīšta, G lȅžīštā〉 1. udubljenje u kojemu što leži ili podloga koja služi za smještaj i oslonac nekih predmeta, pokretnih dijelova i sl. [Kotači su iskočili iz ležišta.; ~ osovine] 2. slojevi zemlje s naslagama rude, mineralnih ulja i sl. [~ nafte; ~ ugljena; ~ zlata]; sin. nalazište

čest. 1. uvodi pitanje [Hoćeš ~ doći?] 2. naglašuje čuđenje, divljenje, zgražanje [Dobre ~ žene!; Kakvih ~ ljudi!; Što ~ sve neće izmisliti!] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje u objektnoj surečenici [Ne znam hoću ~ doći.]; sin. (da li) v. pod da 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje u subjektnoj surečenici [Na sastanku će se pitati jesi ~ dovršio posao.]; sin. (da li) v. pod da 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim namjernim rečenicama, uvodi namjernu surečenicu (uz obvezatnu negaciju i glagol biti u kondicionalu, npr.: ne bi li) [Otišli su u šumu ne bi ~ nabrali gljiva.]; sin. da, eda zast., kako 6. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim pogodbenim rečenicama, uvodi moguću pogodbenu surečenicu [Posudit ću ti knjigu obećaš ~ da ćeš je pročitati]; sin. ako, pod uvjetom / uz uvjet da v. pod uvjet, ( ukoliko) 7. uvodi stvarnu pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Pitaju ~ za nas, recite im da se jave.]; sin. ako, ( ukoliko), u slučaju da v. pod slučaj

im. m. 〈G liberála, V lȉberāle; mn. N liberáli, G liberálā〉 1. osoba koja zastupa liberalne ideje 2. član liberalne stranke

prid. 〈G lȉberālna; odr. lȉberālnī, G lȉberālnōg(a); ž. lȉberālna, s. lȉberālno; komp. liberàlnijī〉 koji je sklon slobodnomu načinu mišljenja i teži uklanjanju svih ograničenja i prepreka slobodnu djelovanju

im. m. 〈G liberalìzma〉 pol. politički pokret i uvjerenje u kojemu su sloboda i prava pojedinca najviša, osnovna vrijednost

im. ž. 〈G libèrālkē, DL libèrālki; mn. N libèrālke, G libèrālkā/libèrālkī〉 1. žena koja zastupa liberalne ideje 2. članica liberalne stranke

im. m. 〈G librètista, V librètistu; mn. N librètisti, G librètīstā〉 osoba koja piše libreta

im. ž. 〈G librètisticē; mn. N librètistice, G librètistīcā〉 žena koja piše libreta

prid. 〈G librètističina; ž. librètističina, s. librètističino〉 koji pripada libretistici

im. m. 〈G librèta; mn. N m. librèti, s. librèta, G librétā〉 kaz., knjiž. dramski tekst napisan za glazbeno i scensku izvedbu [baletni ~; operetni ~; operni ~]

im. s. 〈G líca; mn. N líca, G lícā〉 1. anat. prednja strana glave od brade do obrva [duguljasto ~; trokutasto ~] 2. pren. a. izraz čijega raspoloženja koji se očituje mimikom na istoimenoj prednjoj strani glave [ljutito ~; veselo ~] b. prednja, vidljiva strana čega [~ kovanice; ~ tkanine]; ant. leđa pren., naličje 3. gram. kategorija koja označuje govoritelja, sugovoritelja ili onoga o kojemu se govori ili ono o čemu se govori [glagolsko ~]; sin. osoba ◇ službeno ~ v. službena osoba pod osoba; vojno ~ hist. zaposlenik u vojsci ♦ izbrisati s lica zemlje zauvijek ukloniti (uništiti, iskorijeniti); ~ i naličje i dobro i loše, vrline i nedostatci, i dobra i loša strana; licem u ~ nasamo s problemom ili opasnošću; na licu mjesta odmah, istoga časa, na mjestu događaja; nestati (iščeznuti i sl.) s lica zemlje potpuno nestati, izgubiti se; pokazati pravo ~ razotkriti pravu (neugodnu) narav; praviti kiselo ~ pokazivati odbojnost prema komu, prema čemu; praviti slatko ~ praviti se ljubaznim, dodvoravati se; reći komu što u ~ (brk), usp. brk; unijeti se u ~ komu veoma se približiti komu

im. m. 〈G lȉcemjēra, V lȉcemjēru; mn. N lȉcemjēri, G lȉcemjērā〉 osoba koja nije iskrena, koja prikriva svoju pravu prirodu, koja je dvolična; sin. dvoličnjak, farizej pren.

prid. 〈G lȉcemjērna; odr. lȉcemjērnī, G lȉcemjērnōg(a); ž. lȉcemjērna, s. lȉcemjērno; komp. licemjèrnijī〉 1. koji nije iskren, koji prikriva svoju pravu prirodu [~ čovjek] 2. koji odražava čiju neiskrenost ili prikrivanje čije prave prirode [~ postupak]; sin. dvoličan

im. s. 〈G lȉcemjērja〉 osobina onoga koji je licemjeran ili svojstvo onoga što je licemjerno; sin. dvoličnost, farizejstvo pren., licemjernost

im. ž. 〈G lȉcemjērkē, DL lȉcemjērki; mn. N lȉcemjērke, G lȉcemjērkā/lȉcemjērkī〉 žena koja nije iskrena, koja prikriva svoju pravu prirodu, koja je dvolična; sin. dvoličnjakinja, farizejka pren.

im. ž. 〈G lȉcemjērnosti, I lȉcemjērnošću/lȉcemjērnosti〉 usp. licemjerje

im. ž. → licencija

im. ž. 〈G licèncijē; mn. N licèncije, G licèncījā〉 v. ovlasnica

im. ž. 〈G licitácijē〉 nadmetanje pri zaključenju ugovora

im. m. 〈G lìcitāra, V lȉcitāru/lȉcitāre; mn. N lìcitāri, G lìcitārā〉 1. obrtnik koji proizvodi i prodaje na sajmovima ukrašene prigodne kolačiće od meda 2. 〈jd.〉 ukrašeni kolačić od meda koji proizvodi istoimeni obrtnik

prid. 〈G lìcitāreva; ž. lìcitāreva, s. lìcitārevo〉 koji pripada licitaru; sin. licitarov