im. ž. 〈G pòdstavē; mn. N pòdstave, G pȍdstāvā〉 tanka tkanina ili koža koja se stavlja s unutrašnje strane odjevnoga predmeta

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdstavīm, 3. l. mn. pòdstavē, imp. pòdstavi, aor. pòdstavih, prid. r. pòdstavio, prid. t. pòdstavljen〉 1. staviti što ispod čega 2. prišiti podstavu; vidski parnjak: podstavljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdstavljām, 3. l. mn. pòdstavljajū, imp. pòdstavljāj, aor. pòdstavljah, imperf. pòdstavljāh, prid. r. pòdstavljao, prid. t. pòdstavljān〉 1. stavljati što ispod čega 2. prišivati podstavu; vidski parnjak: podstaviti

im. ž. 〈G pȍdsvijēsti, I pȍdsvijēšću/pȍdsvijēsti〉 psih. pretpostavljeni sloj psihe koji se nalazi ispod praga svijesti, ali bitno utječe na mentalitet i ponašanje pojedinca

prid. 〈G pȍdsvjesna; odr. pȍdsvjesnī, G pȍdsvjesnōg(a); ž. pȍdsvjesna, s. pȍdsvjesno〉 koji se zbiva u podsvijesti; sin. (iracionalan)

im. s. 〈G podučávānja〉 → poučavanje

gl. nesvrš. prijel. → poučavati

gl. svrš. prijel. → poučiti

prid. 〈G pȍdudārna; odr. pȍdudārnī, G pȍdudārnōg(a); ž. pȍdudārna, s. pȍdudārno〉 koji se podudara s čim; ant. nepodudaran

im. s. 〈G podùdarānja〉 odgovaranje komu prema kakvim obilježjima; sin. (poklapanje), slaganje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. podùdarām se, 3. l. mn. podùdarajū se, imp. podùdarāj se, aor. podùdarah se, imperf. podùdarāh se, prid. r. podùdarao se〉 odgovarati jedno drugomu prema kakvim obilježjima [Rezultati se podudaraju.; ~ u rodu, broju i padežu]; sin. poklapati se razg. v. pod poklapati, slagati se v. pod slagati

im. ž. 〈G podudárnosti, I podudárnošću/podudárnosti〉 svojstvo onoga što je podudarno; ant. nepodudarnost

im. m. 〈G pȍduhvāta; mn. N pȍduhvāti, G pȍduhvātā〉 v. pothvat

im. ž. → pouka

im. m. 〈G podupiráča; mn. N podupiráči, G podupiráčā〉 ono što podupire što; sin. potporanj

im. m. 〈G podupìratelja; mn. N podupìratelji, G podupìratēljā〉 osoba koja što podupire

im. ž. 〈G podupiratèljicē; mn. N podupiratèljice, G podupiratèljīcā〉 žena koja što podupire

prid. 〈G podupiratèljičina; ž. podupiratèljičina, s. podupiratèljičino〉 koji pripada podupirateljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podùpirēm, 3. l. mn. podùpirū, imp. podùpiri, aor. podùpirah, imperf. podùpirāh, prid. r. podùpirao, prid. t. podùpirān〉 1. postavljati što kao oslonac ili potporanj čemu da ne padne [~ glavu rukama; ~ zid]; sin. podbočivati 2. pren. pružati komu pomoć ili potporu u kakvu naumu ili ideji [~ izgradnju ceste; ~ čija nastojanja]; sin. (davati potporu) v. pod davati, podržavati • podùpirati se 〈povr.〉 1. v. oslanjati se 2. v. podbočivati se pod podbočivati; vidski parnjak: poduprijeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍduprēm, 3. l. mn. pȍduprū, imp. podùpri, aor. podùprijēh, prid. r. m. pȍduprō, ž. pȍdupr̄la, s. pȍdupr̄lo, mn. pȍdupr̄li, prid. t. pȍdupr̄t〉 1. postavljati što kao oslonac ili potporanj čemu da ne padne [~ glavu rukama; ~ zid]; sin. podbočiti 2. pren. pružiti komu pomoć ili potporu u kakvu naumu ili ideji [~ izgradnju ceste; ~ čija nastojanja]; sin. (dati potporu) v. pod dati, podržati • podùprijēti se 〈povr.〉 1. v. osloniti se 2. v. podbočiti se pod podbočiti; vidski parnjak: podupirati

im. s. 〈G poduzéća; mn. N poduzéća, G poduzéćā〉 gospodarska jedinica ili radna organizacija koja se bavi proizvodnjom ili pružanjem usluga [trgovačko ~]; sin. (firma, kompanija), kuća razg., tvrtka

prid. 〈G pȍduzētna; odr. pȍduzētnī, G pȍduzētnōg(a); ž. pȍduzētna, s. pȍduzētno; komp. poduzètnijī〉 koji se želi svega prihvatiti, koji je snalažljiv i vješt

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍduzmēm, 3. l. mn. pȍduzmū, imp. podùzmi, aor. podùzēh, prid. r. m. pȍduzeo, ž. pȍduzēla, s. pȍduzēlo, mn. pȍduzēli, prid. t. pȍduzēt〉 1. početi djelovati kako bi se što postiglo ili ostvarilo [Moramo nešto ~.] 2. pobrinuti se da se što provede ili ostvari [~ sigurnosne mjere]; vidski parnjak: poduzimati

im. ž. 〈G pȍduzetnicē; mn. N pȍduzetnice, G pȍduzetnīcā〉 žena koja raspolaže sredstvima potrebnim za određenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi sve odluke koje se odnose na taj posao

prid. 〈G pȍduzetničina; ž. pȍduzetničina, s. pȍduzetničino〉 koji pripada poduzetnici

prid. 〈G pȍduzetničkōg(a); ž. pȍduzetničkā, s. pȍduzetničkō〉 koji se odnosi na poduzetnike

im. m. 〈G pȍduzetnīka, V pȍduzetnīče; mn. N pȍduzetnīci, G pȍduzetnīkā〉 osoba koja raspolaže sredstvima potrebnim za određenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi sve odluke koje se odnose na taj posao

im. s. 〈G podùzimānja〉 početak djelovanja kako bi se što postiglo ili ostvarilo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podùzimām/podùzimljēm, 3. l. mn. podùzimajū/podùzimljū, imp. podùzimāj/podùzimlji, aor. pòduzimah, imperf. podùzimāh, prid. r. podùzimao, prid. t. podùzimān〉 1. počinjati djelovati kako bi se što postiglo ili ostvarilo [Moramo nešto ~.] 2. brinuti se da se što provede ili ostvari [~ sigurnosne mjere]; vidski parnjak: poduzeti

im. ž. 〈G pȍdvalē; mn. N pȍdvale, G pȍdvālā〉 lukav postupak kojemu je cilj dovesti koga u zabludu; sin. lukavstvo, prijevara, varka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdvālīm, 3. l. mn. pòdvālē, imp. podváli, aor. podválih, prid. r. podválio, prid. t. pòdvāljen〉 1. lažno optužiti koga 2. krišom dati komu što umjesto čega [~ komu pokvareno voće]; sin. podmetnuti pren. vidski parnjak: podvaljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podvàljujēm, 3. l. mn. podvàljujū, imp. podvàljūj, aor. podvaljívah, imperf. podvàljīvāh, prid. r. podvaljívao, prid. t. podvàljīvān〉 1. lažno optuživati koga 2. krišom davati komu što umjesto čega [~ komu pokvareno voće]; sin. podmetati pren.; vidski parnjak: podvaliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdvēžēm, 3. l. mn. pòdvēžū, imp. podvéži, aor. podvézah, imperf. pòdvēzāh, prid. r. podvézao, prid. t. pòdvēzān〉 stegnuti čime i spriječiti protok čega [~ jajovod; ~ ranu]; vidski parnjak: podvezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. podvèzujēm, 3. l. mn. podvèzujū, imp. podvèzūj, aor. podvezívah, imperf. podvèzīvāh, prid. r. podvezívao, prid. t. podvèzīvān〉 stezati čime i sprečavati protok čega [~ jajovod; ~ ranu]; vidski parnjak: podvezati

im. m. 〈G pȍdvīga; mn. N pȍdvīzi, G pȍdvīgā〉 v. pothvat

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdvījām, 3. l. mn. podvíjajū, imp. pòdvījāj, aor. podvíjah, imperf. pòdvījāh, prid. r. podvíjao, prid. t. pòdvījān〉 1. uvijajući ili vrteći podizati što [~ nogavice; ~ rukave]; sin. zavrtati; ant. odvrtati 2. svijati pod sebe [~ rep]; vidski parnjak: podviti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. podvìkujēm, 3. l. mn. podvìkujū, imp. podvìkūj, aor. podvikívah, imperf. podvìkīvāh, prid. r. podvikívao〉 podižući glas upućivati komu opomenu, prijekor ili prijetnju; vidski parnjak: podviknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdvīknēm, 3. l. mn. pòdvīknū, imp. podvíkni, aor. podvíknuh, prid. r. podvíknuo〉 podižući glas uputiti komu opomenu, prijekor ili prijetnju; vidski parnjak: podvikivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍdvijēm, 3. l. mn. pȍdvijū, imp. pòdvīj, aor. pòdvih, prid. r. pòdvio, prid. t. podvìjen〉 1. uvijajući ili vrteći podignuti što [~ nogavice; ~ rukave]; sin. zasukati, zavrnuti; ant. odvrnuti 2. sviti pod sebe [~ rep]; vidski parnjak: podvijati

im. s. 〈G podvláčēnja〉 1. uvlačenje ili stavljanje čega ispod čega 2. v. podcrtavanje 3. pren. v. isticanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdvlāčīm, 3. l. mn. pòdvlāčē, imp. podvláči, aor. podvláčih, imperf. podvláčijāh, prid. r. podvláčio, prid. t. pòdvlāčen〉 1. v. podcrtavati 2. pren. v. isticati, naglašavati pren. v. naglašivati pren. • podvláčiti (se) 〈prijel.〉 uvlačiti ili stavljati što ispod čega [~ se pod stol]; vidski parnjak: podvući

prid. 〈G pòdvodnōg(a); ž. pòdvodnā, s. pòdvodnō〉 1. koji se nalazi ispod površine vode [podvodna stijena; ~ greben] 2. koji se odvija ispod površine vode [~ ribolov]

prid. 〈G pòdvojena; odr. pòdvojenī, G pòdvojenōg(a); ž. pòdvojena, s. pòdvojeno〉 koji ima dvije suprotstavljene strane [podvojeni osjećaji]; sin. dvojak

im. ž. 〈G pòdvojenosti, I pòdvojenošću/pòdvojenosti〉 svojstvo onoga što je podvojeno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòdvojīm, 3. l. mn. pòdvojē, imp. podvòji/pòdvōj, aor. podvòjih, prid. r. podvòjio, prid. t. pòdvojen〉 rascijepiti što na dva dijela

im. ž. 〈G pòdvōrnicē; mn. N pòdvōrnice, G pòdvōrnīcā〉 hist. žena koja se brine o svakodnevnim poslovima u kojoj ustanovi, obično školi

prid. 〈G pòdvōrničina; ž. pòdvōrničina, s. pòdvōrničino〉 koji pripada podvornici

im. m. 〈G pòdvōrnīka, V pòdvōrnīče; mn. N pòdvōrnīci, G pòdvōrnīkā〉 hist. osoba koja se brine o svakodnevnim poslovima u kojoj ustanovi, obično školi