ȁntifrīz

im. m. 〈G ȁntifrīza; mn. N ȁntifrīzi, G ȁntifrīzā〉 tekućina niska ledišta, upotrebljava se u uređajima koji rade na niskim temperaturama i protiv zamrzavanja motora zimi

àntika

im. ž. 〈G àntikē, DL àntici〉 pov. 1. razdoblje od 8. st. pr. Kr. do raspada Zapadnoga Rimskog Carstva krajem 5. st. 2. sve kulture istoimenoga razdoblja koje su bile pod grčkim i rimskim utjecajem i koje su temelj tzv. zapadne civilizacije 3. svijet stare Grčke i staroga Rima

antiklinála

im. ž. 〈G antiklinálē; mn. N antiklinále, G antiklinálā〉 geol. ispupčeni dio valovito nabranih slojeva Zemljine kore; ant. sinklinala

ȁntiklinālnī

prid. 〈G ȁntiklinālnōg(a); ž. ȁntiklinālnā, s. ȁntiklinālnō〉 koji se odnosi na antiklinale; ant. sinklinalni

àntiknī

prid. 〈G àntiknōg(a); ž. àntiknā, s. àntiknō〉 v. starinski

antikvarìjāt

im. m. 〈G antikvarijáta; mn. N antikvarijáti, G antikvarijátā〉 1. knjižara koja trguje starim knjigama, zemljovidima i časopisima 2. prodavaonica stvari koje zbog svoje starine imaju određenu vrijednost

antilòpa

im. ž. 〈G antilòpē; mn. N antilòpe, G antilópā〉 zool. dvopapkar preživač iz porodice šupljorožaca vitkih nogu i trajnih, velikih rogova koji živi u ravnicama Afrike, Sjeverne i Južne Amerike te srednje Azije

antipàtičan

prid. 〈G antipàtična; odr. antipàtičnī, G antipàtičnōg(a); ž. antipàtična, s. antipàtično; komp. antipatìčnijī〉 koji izaziva odbojnost, koji se ne sviđa, koji nije privlačan [~ mladić; antipatična djevojka; antipatično društvo]; ant. simpatičan

antipàtija

im. ž. 〈G antipàtijē〉 osjećaj odbojnosti prema kojoj osobi ili pojavi, području i sl.; ant. simpatija

ȁntiratnī

prid. 〈G ȁntiratnōg(a); ž. ȁntiratnā, s. ȁntiratnō〉 v. proturatni

antisemitìzam

im. m. 〈G antisemitìzma〉 pol. neprijateljski odnos i mržnja prema Židovima oblikovana u političko i ideološko stajalište i pokret

antisèmītskī

prid. 〈G antisèmītskōg(a); ž. antisèmītskā, s. antisèmītskō〉 koji se odnosi na antisemitizam [~ plakat]

antitàlent

im. m. 〈G antitàlenta; mn. N antitàlenti, G antitàlenātā〉 1. iznimna, izrazita nesposobnost za što [~ za glazbu; ~ za pjesništvo] 2. pren. osoba koja je izrazito nesposobna za što [On je ~ za jezike.]; ant. talent

antivírusnī

prid. 〈G antivírusnōg(a); ž. antivírusnā, s. antivírusnō〉 1. koji suzbija viruse ili se odnosi na suzbijanje virusa [~ lijek] 2. inform. koji se odnosi na uklanjanje računalnih virusa [~ program]

antològičār

im. m. 〈G antològičāra, V antològičāru/antològičāre; mn. N antològičāri, G antològičārā〉 sastavljač, priređivač antologije

antològičārev

prid. 〈G antològičāreva; ž. antològičāreva, s. antològičārevo〉 koji pripada antologičaru; sin. antologičarov

antològičārka

im. ž. 〈G antològičārkē, DL antològičārki; mn. N antològičārke, G antològičārkā/antològičārkī〉 sastavljačica, priređivačica antologije

antològičārov

prid. 〈G antològičārova; ž. antològičārova, s. antològičārovo〉 usp. antologičarev

antològija

im. ž. 〈G antològijē; mn. N antològije, G antològījā〉 knjiž. zbirka odabranih književnih tekstova jednoga pisca ili skupine pisaca [~ europske kratke priče; ~ ljubavne poezije]

antològījskī

prid. 〈G antològījskōg(a); ž. antològījskā, s. antològījskō〉 1. koji se odnosi na antologiju 2. pren. iznimno vrijedan, vrijedan da se stavi u antologiju

antònīm

im. m. 〈G antoníma; mn. N antoními, G antonímā〉 jez. riječ koja ima suprotno značenje od koje druge riječi; sin. (suprotnica)

ȁntracēn

im. m. 〈G ȁntracēna〉 kem. bijela čvrsta kristalna tvar, aromatski ugljikovodik, služi za proizvodnju bojila

antràcīt

im. m. 〈G antracíta〉 geol., kem. ugljen najbolje kakvoće koji izgara sporo i oslobađa mnogo topline, sadržava više od 90 % ugljika i visoke je kalorijske vrijednosti

antropòlog

im. m. 〈G antropòloga, V antropòlože; mn. N antropòlozi, G antropòlōgā〉 stručnjak koji se bavi antropologijom

antropològija

im. ž. 〈G antropològijē〉 opća znanost o čovjeku, ljudskim rasama, evoluciji i ponašanju

antropòloginja

im. ž. 〈G antropòloginjē; mn. N antropòloginje, G antropòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi antropologijom

antropòloškī

prid. 〈G antropòloškōg(a); ž. antropòloškā, s. antropòloškō〉 koji se odnosi na antropologe i antropologiju

antropòmorfan

prid. 〈G antropòmorfna; odr. antropòmorfnī, G antropòmorfnōg(a); ž. antropòmorfna, s. antropòmorfno〉 v. čovjekolik

antropomorfìzam

im. m. 〈G antropomorfìzma〉 pripisivanje ili prikazivanje ljudskih osobina, postupaka, misli itd. drugim bićima, pojavama i stvarima

ȁorist

im. m. 〈G ȁorista〉 gram. prošlo svršeno glagolsko vrijeme

ȁoristnī

prid. 〈G ȁoristnōg(a); ž. ȁoristnā, s. ȁoristnō〉 koji se odnosi na aorist [~ nastavak]

àorta

im. ž. 〈G àortē; mn. N àorte, G àorātā/àōrtā/àortī〉 anat. glavna i najveća arterija u tijelu koja izlazi iz lijeve srčane klijetke

apàrāt

im. m. 〈G aparáta; mn. N aparáti, G aparátā〉 tehn. manji uređaj s pomoću kojega se obavlja kakav jednostavniji posao [telefonski ~; ~ za gašenje požara; ~ za brijanje]

àparthējd

im. m. 〈G àparthējda〉 pol. režim provođenja rasističke politike kakav je nekad vladao u Južnoafričkoj Republici

apàrtmān

im. m. 〈G apartmána; mn. N apartmáni, G apartmánā〉 1. manji stan, obično za odmor [~ na moru] 2. manji hotelski stan, prostor koji se sastoji od soba i nusprostorija s kuhinjom

apàtičan

prid. 〈G apàtična; odr. apàtičnī, G apàtičnōg(a); ž. apàtična, s. apàtično; komp. apatìčnijī〉 v. bezvoljan

apàtija

im. ž. 〈G apàtijē〉 v. bezvoljnost

apcìha

usk. oponaša kihanje

àpel

im. m. 〈G àpela; mn. N àpeli, G ȁpēlā〉 poziv, molba ili zahtjev upućen komu da sudjeluje u čemu ili da učini što [~ za sudjelovanje u uređenju okoliša]

ȁpelatīv

im. m. 〈G ȁpelatīva; mn. N ȁpelatīvi, G ȁpelatīvā〉 jez. opća imenica

apelírati

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. apèlīrām, 3. l. mn. apelírajū, imp. apèlīrāj, aor. apelírah, imperf. apèlīrāh, prid. r. apelírao〉 obratiti se / obraćati se komu da bi što učinio [~ na čiju savjest]

aperìtīv

im. m. 〈G aperitíva; mn. N aperitívi, G aperitívā〉 alkoholni napitak koji se pije prije jela

apètīt

im. 〈G apetíta〉 želja za uzimanjem hrane [nemati ~]; sin. tek

aplaudírati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. aplaùdīrām, 3. l. mn. aplaudírajū, imp. aplaùdīrāj, aor. aplaudírah, imperf. aplaùdīrāh, prid. r. aplaudírao〉 v. pljeskati

aplàuz

im. m. 〈G aplàuza〉 v. pljesak

aplikáta

im. ž. 〈G aplikátē〉 mat. treća koordinata u koordinatnome sustavu u prostoru

apolìtičan

prid. 〈G apolìtična; odr. apolìtičnī, G apolìtičnōg(a); ž. apolìtična, s. apolìtično〉 1. kojega ne zanima politika [apolitična mladež] 2. u koji nije uključeno zanimanje za politiku [apolitično ponašanje]

apolìtičnōst

im. ž. 〈G apolìtičnosti, I apolìtičnošću/apolìtičnosti〉 osobina onoga koji je apolitičan ili svojstvo onoga što je apolitično

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga